Adekvatno korištenje autosjedalica

7c9ea6f58269bdd8b54f034c0c3a9d5928efc141_200x200_q75Tekst koji Vam donosimo prenosimo iz časopisa American Family Physician (izdanje 15.05.2002), Američke Akademije Fizijatara. S obzirom da se iznešeno može razlikovati od standarda koje propisuje evropska komisija, kao i to da se radi o relativno starom izdanju, moguće je da neki dijelovi teksta nisu u skladu sa aktuelnim zakonima i pravilnicima evropskog podneblja.

Saobraćajne nesreće su najčešći uzrok smrti djece starosti između 1 i 14 godina. Ukoliko se pravilno koriste, auto sjedišta znatno smanjuju rizik od smrtnog ishoda. Iako mnogi roditelji znaju da su auto sjedišta važna, više od 80 procenata sjedišta se koristi pogrešno. Bolja edukacija roditelja koja se tiče adekvatne upotrebe auto sjedišta može da zaštiti djecu od potencijalno smtronosnih sila koje nastaju prilikom sudara.

Za vrijeme sudara vozila ljudsko tijelo trpi neverovatan pritisak. Vozilo koje se kreće brzinom od 40 milja (65 km/h) udara u zid istom jačinom kao i automobil koji pada sa litice visoke 50 stopa (15m)1. Roditelji moraju biti dovoljno obaviješteni da znaju da čak i sudari pri malim brzinama mogu ozbiljno da povrijede ili izazovu smrt djeteta. 1998. godine Nacionalna administracija za bezbjednost na putevima (NHTSA) izdala je izvještaj u kom stoji da svakog dana u prosjeku pogine sedmoro djece a njih 866 bude povrijeđeno u sudarima.2

Ukoliko se pravilno koriste, dječija auto sjedišta su 71% efikasna u smanjivanju smrtnosti beba u putničkim vozilima i 54% efikasna u smanjivanju smrtnosti male djece. Potrebu za hospitalizacijom smanjuju za 69%2. Pojačani napori u smislu unapređenja načina upotrebe auto sjedišta smanjili su smrtnost kod djece ali potrebno je još poboljšanja. Uprkos savremenom napretku u tehnologiji i edukaciji, NHTSA je nedavno objavila izvještaj u kom stoji da se 51% djece mlađe od pet godina vozi bez pojasa2 i da se 8 od 10 auto sjedišta koristi pogrešno3. Da je 100% djece mlađe of pet godina bilo zaštićeno adekvatno upotrebljenim auto sjedištima oko 472 života je moglo biti spašeno 1998. godine2. Time što savjetujemo pacijente kako da adekvatno koriste dječija auto sjedišta i učimo kako da prepoznamo i ispravimo pogrešnu upotrebu pomažemo u spašavanju života.

Važnost pravilnog postavljanja

Da bi se dijete pravilno postavilo i vezalo automobilskim pojasom, njegove noge trebaju da budu savijene preko ivice sjedišta, a zadnjica pritisnuta uz naslon, rameni dio pojasa treba da ide preko gornjeg i središnjeg dijela grudi, a pojas oko struka treba da bude čvrsto pričvršćen preko gornjeg dijela butine ili karlice.

Da biste pravilno postavili i vezali dijete automobilskim pojasom, tri elementa moraju biti prisutna: (1) djetetove noge treba da budu savijene preko ivice auto sjedišta a zadnjica pritisnuta uz naslon sjedišta; (2) rameni dio pojasa treba da ide preko gornjeg i središnjeg dijela grudi; a (3) pojas oko struka treba da bude čvrsto pričvršćen preko gornjeg dijela butine ili karlice. Dijete treba da ima visinu od 74 cm kada sjedi kako bi mu pojas dobro nalegao. Ova visina pri sjedenju odgovara visini od 147 cm i težini od 36.5 kg3. Ukoliko pojas koji ide od ramena ka struku nije pravilno pozicioniran, dijete može da se provuče ispod pojasa; u tom slučaju djetetov stomak i vrat trpe silu udara. Na taj način pojas može da probije ili ošteti unutrašnje organe4.

Sistemi pojasa za rame i pojasa za struk su dizajnirani da funkcionišu kao jedinica, tako da stavljanje ramenog dijela iza djetetovih leđa nije bezbijedno. Sistemi sa samo pojasom preko struka (obično se nalaze u centralnoj poziciji na zadnjem sjedištu automobila) mogu da izazovu povrede stomaka nastale usljed provlačenja djeteta ispod pojasa i takođe može da se ponaša kao uporište poluge i tako izazove ozbiljne povrede leđa. Djeca teža od 36kg i viša od 147 cm mogu da koriste pojas za odrasle. Sva druga treba da koriste neki tip pojasa ili auto sjedišta.

Položaj gde je dijete okrenuto unazad treba da se koristi sve do djetetove prve godine života i do težine od 9 kg.

Položaj kada dijete gleda unazad je najbolji

Ako je dijete okrenuto napred za vrijeme sudara, sila se raspoređuje preko sistema za vezivanje preko ramena, torzoa i kukova, dok glava i vrat nemaju potporu. Bez potpore, glava malog djeteta se pokreće velikom brzinom naprijed dok tijelo ostaje pričvršćeno što može izazvati povrede vrata, kičme i mozga. Ako je beba okrenuta unazad, sila udara se ravnomjerno raspoređuje preko torzoa a zadnji dio auto sjedišta pruža potporu i štiti glavu i vrat.5 Zbog toga je položaj gdje dijete gleda unazad najbolje koristiti do djetetove prve godine i težine od 9 kg. Na primjer, dijete od 13 mjeseci koje je teško 8.6 kg treba da sjedi u tom položaju kao i beba od šest mjeseci koja je teška 9.5 kg. Neka sjedišta za položaj unazad imaju ograničenje do 10 kg, stoga je ponekad potrebno koristiti drugi tip sjedišta za težu djecu. Dokument pod nazivom “Američka Akademija Pedijatara (AAP) Dječija auto sjedišta: vodič za porodice”6 je odličan izvor informacija za roditelje i daje ograničenja za težinu kod sjedišta gde je dijete okrenuto unazad.

Tip sjedišta Težina djeteta Prednosti Mjere opreza
KREVETI ZA AUTOMOBILE Prijevremeno rođene bebe sve dok ne budu mogle da nesmetano dišu dok sjede u polusjesećem položaju Jedino sjedište koje dozvoljava prijevoz u ležećem položaju Dijete brzo preraste ovaj tip sjedišta
SJEDIŠTA ZA NOVOROĐENČAD Manje od 9 do 10kg Lagana, obično povoljne cijene, ova sjedišta se mogu koristiti van automobila kao nosiljke za bebe Uvijek moraju da budu okrenuta tako da dijete gleda unazad; nisu namijenjena većim bebama; moraju biti pod uglom od 45 stepeni kako bi se oslobodio prostor za disanje
KONVERTIBILNA AUTO SJEDIŠTA Položaj unazad: do godinu dana života, ograničenje težine od 9 do 13.5kg, u zavisnosti od proizvođača. Položaj unapijred: do godinu dana života, ograničenje težine od 9 do 19kg Mogu da se koriste za višu i težu djecu; neka sjedišta su sada dizajnirana da se pretvaraju u booster sjedišta Ova sjedišta mogu biti kabasta; kada su okrenuta da dijete gleda unazad, treba da budu nagnuta 45 stepeni; kada su okrenuta ka naprijed, treba da budu uspravna; pojasevi treba da se nalaze u ili ispod nivoa djetetovih ramena kada je sjedište okrenuto unazad; pojasevi treba da budu iznad ojačanog položaja ili iznad ramena kada su okrenuta naprijed
NAPRIJED OKRENUTA SJEDIŠTA Djeca starija od godinu dana, od 9 do 19kg Dizajnirana za djecu stariju od godinu dana Nije za djecu mlađu od godinu dana
PODIZAČKA SJEDIŠTA SA VISOKIM NASLONOM, SA ILI BEZ POJASA Djeca starija od godinu dana sa pojasom – od 9 do 19kg bez pojasa – od 18 do 36kg Mogu da se koriste za višu i težu djecu; pojas koji se skida omogućava da se ovo sjedište koristi i za težinu preko 18kg Nije za djecu mlađu od godinu dana; ograničenja vezana za visinu i težinu sjedišta i pojasa treba provjeravati kako bi se obezbijedilo da se dijete uklapa težinom i visinom u pojas
PODIZAČKA SJEDIŠTA SA VISOKIM NASLONOM I PODESIVIM POJASOM Od 18 do 36kg Lagana, obično povoljne cijene, dizajnirana za stariju djecu, tako da se dijete ne osjeća “kao beba” Samo za stariju djecu, koja su prerasla konvertibilna ili sjedišta sa ukrštenim pojasevima; treba voditi računa da je pojas dobro namješten (preko sredine ramena i grudi i dobro zategnuto preko butina), kad se koristi booster
Tabela br. 1: Pregled tipova auto sjedišta

Tipovi dječijih auto sjedišta

Pojedinosti o svakom posebnom auto sjedištu se mogu naći u uputstvu za upotrebu proizvođača. Ukoliko nemate ili ne možete da pronađete uputstvo, možete od proizvođača tražiti kopiju. Tabela br. 1 daje osnovne odlike najčešćih auto sjedišta za djecu.

Kreveti za automobile

AAP preporučuje da bebe rođene prije 37. nedjelje gestacije budu pregledane u polu-uspravnom položaju prije otpuštanja iz bolnice kako bi se otkrilo eventualno prisustvo apneje (poremećaja disanja), bradikardije ili nedostatka kiseonika7. Ukoliko se primijeti da dijete ima neki od ovih poremećaja, ono treba prevoziti u ležećem položaju. Krevetac za automobil jedino je auto sjedište koje omogućava prevoz u ležećem položaju.

Sjedišta za novorođenčad

Sjedišta za bebe dozvoljavaju samo položaj gdje dijete gleda unazad. Bebe prerastu ova sjedišta kada im je glava 2.5 cm u odnosu na ivicu sjedišta ili kada pređu ograničenje vezano za visinu ili težinu (obično 9 do 10 kg).

Konvertibilna auto sjedišta

Ovaj tip sjedišta dozvoljava i položaj unazad i položaj unaprijed. Položaj u kojem dijete gleda unazad se koristi do djetetove prve godine i težine od 9kg. Svako sjedište ima oznaku (u skladu sa zakonom) koje je ograničenje što se tiče visine i težine djeteta. Roditelje treba savjetovati da provjeravaju te oznake kako bi bili sigurni da dijete nije previše malo ili veliko za određeno sjedište. Isto tako, ne mogu sva djeca teža od 9kg da stanu u sva sjedišta za položaj unazad. Dijete preraste konvetribilno auto sjedište kada su mu uši iznad naslona sjedišta ili kada pređe ograničenje za visinu ili težinu tog sjedišta (obično 18 kg).

Naprijed okrenuta sjedišta

Ova sjedišta su okrenuta ka naprijed i predviđena su za djecu težu od 9kg i stariju od godinu dana. Dijete preraste ovo auto sjedište kada su mu uši iznad naslona sjedišta ili kada pređe ograničenje za visinu ili težinu tog sjedišta (obično 18 kg).

Podizačka sjedišta (boosteri) sa visokim naslonom

Booster sjedišta sa visokim naslonom su okrenuta unaprijed i imaju pojaseve koji se skidaju. Namijenjeni su za djecu težu od 9 do 13.5 kg, u zavisnosti od proizvođača i stariju od godinu dana. Visoki naslon štiti glavu i vrat u sudaru otpozadi. Pojas mora da se koristi dok dijete ne pređe ograničenje za težinu sistema za vezivanje (obično 18kg). Čim je dijete teže od 18kg, sklanja se pojas auto sjedišta, a sjedište se koristi da se automobilski pojas namjesti pravilno (preko gornjeg i središnjeg dijela grudi i čvrsto preko gornjeg dijela butina). Nije bezbijedno koristiti istovremeno pojas auto sjedišta i pojas u automobilu pošto to može poremetiti pravilnu upotrebu pojasa auto sjedišta.

Podizačka sjedišta (boosteri) sa visokim naslonom i podesivim pojasom

Ova sjedišta podižu dijete tako da automobilski pojas lijepo prileže. Ta sjedišta se mogu koristiti samo sa pojasnim sistemom rame-struk. Booster sjedišta sa visokim naslonom namijenjena su djeci težoj od 18kg i mogu da se koriste sve dok dijete staje kako treba u sistem pojasa u automobilu.

Podizačka sjedišta (boosteri) sa niskim naslonom

Booster sjedišta sa niskim naslonom namijenjena su djeci težoj od 18kg, ali ne pružaju zaštitu za glavu ili vrat u slučaju sudara otpozadi. Upotreba ovih sjedišta nije preporučljiva zato što postoje bezbjedniji sistemi zaštite za djecu težu od 18kg.

Integrisana auto sjedišta

Neki automobili imaju dječija auto sjedišta koja se podešavaju iz običnog sjedišta u automobilu. Ova sjedišta se koriste samo za djecu stariju od godinu dana i težu od 9kg. Uputstva za njihovu upotrebu nalaze se u uputstvu za upotrebu automobila.

Proizvodi za fiksiranje ramenog pojasa

Ovi proizvodi se reklamiraju kao pomagala pomoću kojih se pojas u automobilu namiješta da bolje prilegne (kako se rameni pojas ne bi usijecao u vrat). Ovi proizvodi nisu testirani u simulacijama sudara. Mnogi od njih povezuju rameni pojas sa pojasom koji ide oko struka i podižu ga ka stomaku čime se povećava rizik od povreda. Iz tih razloga, upotreba proizvoda za fiksiranje ramenog pojasa nije preporučljiva. Ukoliko pojas u automobilu ne prileže dobro, treba koristiti booster sjedište sa podesivim pojasom.

Najčešći primeri pogrešnog korišćenja dječijih auto sjedišta

Ukoliko se pravilno koriste, dečija auto sjedišta čuvaju živote i srečavaju povrede. Nažalost, zbog toga što su komplikovana, često se pogrešno upotrebljavaju. Sljedeće stavke daju pregled važnih aspekata auto sjedišta:

  • Sjedišta u kojima je dijete okrenuto unazad ne treba da se koriste ispred erbega. Erbeg može da izazove smrtonosne povrede u slučaju sudara pri kom se erbeg oslobađa.
  • Djeca su bezbjednija ako sjede tako da gledaju unazad kada imaju manje od 9kg i godinu dana starosti.
  • Visina i težina djeteta treba da budu odgovarajući za sjedište. Svako sjedište za dijete ima oznake za visinu i težinu.
  • Sjedišta za bebe mogu samo da se koriste u položaju gdje dijete gleda unazad.
  • Konvertibilna sjedišta su dizajnirana tako da dijete gleda unazad ili napred, ali svaki smijer ima ograničenja koja se tiču težine. Uputstvo za upotrebu sjedišta ili naljepnica na sjedištu sadrže podatke o ograničenju za težinu koje se tiče položaja kada dijete gleda unazad.
  • Dječije auto sjedište ne smije da se koristi na bočnom sjedištu (neki kamioni imaju bočna sjedišta koja gledaju unazad).
  • Roditelji treba da vode računa da se koristi pravilna putanja za pojas. Kada je sjedište okrenuto unazad, pojas se namiješta na drugo mjesto od onog kada je sjedište okrenuto ka naprijed.
  • Auto sjedišta su često suviše labavo pričvršćena za automobil. Ne bi smjelo da bude više od 2.5cm pokreta kada se sjedište naglo povuče u pravcu pojasa.
  • Unakrsni pojasevi smanjuju pokrete djetetove glave tako što se pomoću njih pričvrsti naslon sjedišta na automobil. Ovakvi pojasevi mogu se samo koristiti u automobilima novije proizvodnje koji imaju dio gdje se ti pojasevi mogu pričvrstiti (uputstvo automobila treba da sadrži potrebne informacije).
  • Kako bi se oslobodio prolaz za disanje, zadnji dio auto sjedišta koje gleda unazad treba da bude postavljen pod uglom od 45 stepeni od zemlje. Mnoga sjedišta imaju oznaku koja omogućava lakše namiještanje tog položaja.
  • Sjedišta za bebe često imaju ručku za nošenje ili zaštitu od sunca; ovi dijelovi treba da budu spušteni za vrijeme putovanja.
  • Kako bi se najbolje iskoristila njihova snaga, pojasevi treba da budu ravni i bez čvorova. Pojaseve takođe ne treba peglati niti stavljati u mašinu za sušenje veša; od toplote postaju krti.
  • Sigurnosni klips mehanizam treba da bude u nivou pazuha. Ukoliko je niže, beba može da se izvuče iz pojasa.
  • Ukoliko je u pitanju sjedište u kom dijete gleda unazad, pojasevi treba da budu na ili ispod nivoa ramena.
  • Ukoliko je u pitanju sjedište u kojem dijete gleda unazad, pojasevi treba da budu u tzv. ojačanom položaju. Samo ojačan položaj može da izdrži silu koju proizvodi udar prednjim dijelom bez kidanja plastike. Ukoliko postoji više od jedne tačke ojačanja, pojasevi treba da budu na ili iznad nivoa ramena kada dijete gleda naprijed. Prorezi u sjedištu omogućavaju ovakva podešavanja.
  • Glomazna odjeća (kao što su zimski kaputi) može da olabavi pojas. Takvu odjeću ne bi trebalo nositi ispod pojasa. Pošto se pojas zakopča, dijete se može pokriti ćebetom.
  • Zamjena dijela auto sjedišta ili mijenjanje samog sjedišta može oštetiti sistem. Dijelovi koji nedostaju ili koji su pokvareni treba da se nabavljaju samo preko proizvođača.
  • Roditelje treba edukovati kako da provjere da li je sve u redu sa sjedištem, zbog eventualne reklamacije. Čak i relativno nova sjedišta mogu imati opasnu manu.
  • Auto sjedišta koja su bila izložena sudaru treba odstraniti (i onemogućiti kako niko drugi ne bi mogao da ih koristi) i zamijeniti drugim, čak i ako izgledaju neoštećeno.
  • Sjedište koje je staro više od 10 godina ne treba koristiti a najbolje je ne koristiti sjedište starije od šest godina. Starija sjedišta nisu dizajnirana u skladu sa istim standardima bezbjednosti kao sadašnja.

Podrška zajednice

Pacijentima treba omogućiti da im u doktorskim ordinacijama budu dostupne informacije o auto sjedištima. Podrška može biti u vidu savjeta, pamfleta i web sajt adresa. Doktor treba da zna koji su lokalni eksperti za auto sjedišta. NHTSA nudi četvorodnevni Standardizovani Program Obuke za bezbjednost djece u saobraćaju, a obučenih tehničara ima u svakoj saveznoj državi. Ovi tehničari se mogu pronaći pozivanjem NHTSA ili preko njihovog web sajta. Predstavnici lokalne zajednice ili zaposleni u doktorskim ordinacijama mogu da pohađaju te obuke. Ordinacije gdje se može provjeriti sjedište i pravilno instalirati dostupne su u većini mjesta. Roditeljima se može kazati unaprijed o pregledima sjedišta kako bi pripremili pitanja u vezi sa suto sjedištima i riješili probleme oko instaliranja sjedišta.

Ove klinike se mogu pronaći tako što će se stupiti u kontakt sa ekspertima iz lokalne zajednice ili putem Nacionalne kampanje BEZBJEDNA DJECA. Doktorska ordinacija treba da bude opremljena sa savremenim i preciznim materijalima koji se mogu podijeliti roditeljima. Zbog same važnosti i kompleksnosti ove teme, kao i mogućnosti potencijalnih tužbi, preporučuje se da se koristi materijal koji je sastavilo nekoliko organizacija. Ove organizacije imaju Web sajtove sa instrukcijama o tome kako se pravilno koriste auto sjedišta, savjeti o tome kako izabrati najbolje sjedište i trenutne spiskove proizvoda koji su pod reklamacijom. U Tabeli br. 2 nalaze se brojevi telefona i Web adrese gdje se može doći do materijala i informacija. Najveća pomoć doktora roditeljima može biti ako poznaje kakvu podršku može da pruži lokalna zajednica i kako se ti podaci mogu najbolje iskoristiti.

Obrazovanje i davanje savjeta

Doktorima ne treba da bude neprijatno da daju savjete roditeljima o auto sjedištima zato što auto sjedišta pomažu u borbi protiv veoma ozbiljnog rizika po dječije zdravlje – povreda nastalih u saobraćajnim nesrećama. Pravilnu upotrebu auto sjedišta nije lako dostići ali roditelji žele da uče kako da zaštite svoju djecu. Doktori treba da koriste multidisciplinaran pristup u edukaciji roditelja o pravilnoj upotrebi dječijih auto sjedišta. AAP preporučuje da zaposleni koji podučavaju roditelje o auto sjedištima prođu periodičnu obuku a da oni koji su zaduženi za obuku drugog bolničkog osoblja, roditelja i staratelja završe četvorodnevni NHTSA kurs8. Doktori treba da budu dio procesa obuke, ali oni sami često nisu adekvatno obučeni kako se pravilno koriste auto sjedišta. AAP je u tom smislu pomogao tako što je sastavio pravilnike o izboru i korišćenju dječijih auto sjedišta9. Doktori treba da budu svjesni trenutnih propisa u vezi sa auto sjedištima i promjena koje se tiču zahtjeva. Svojim znanjem o auto sjedištima i sviješću o znanju u okviru zajednice, doktori mogu da pomognu roditeljima da spriječe ozbiljne povrede djece.

Reference

  1. United States Department of Transportation, National Highway Traffic Safety Administration. Standardized Child Passenger Safety Training Program Participant Manual, 2000. DOT HS 366 R2/00:D-1.
  2. United States Department of Transportation, National Highway Traffic Safety Administration, National Center for Statistics and Analysis. Traffic safety facts 1998: children. DOT HS 808 951:1-5.
  3. United States Department of Transportation, National Highway Traffic Safety Administration. Standardized Child Passenger Safety Training Program, Participant Manual, 2000. DOT HS 366 R2/00:Module C-5.
  4. Weber K. Child passenger protection. In: Nahum AM, Melvin JW, eds. Accidental injury: biomechanics and prevention. 2d ed. New York: Springer, 2002.
  5. Weber K, United States Department of Transportation, National Highway Traffic Safety Administration. Standardized Child Passenger Safety Training Program, Participant Manual, 2000. Why infants must be transported in rear-facing restraints. DOT HS 366 R2/00:G,Appendix 1-2.
  6. American Academy of Pediatrics. Committee on Injury and Poison Prevention. 2002 Car safety seats: a guide for families 2002. Retrieved April 2002, from www.aap.org/family/carseatguide.htm.
  7. American Academy of Pediatrics. Committee on Injury and Poison Prevention and Committee on Fetus and Newborn. Safe transportation of premature and low birth weight infants. Pediatrics 1996;97:758-60.
  8. Bull M, Agran P, Laraque D, Pollack SH, Smith GA, Spivak HR, et al. American Academy of Pediatrics. Committee on Injury and Poison Prevention. Safe transportation of newborns at hospital discharge. Pediatrics 1999;104(4 pt 1):986-7.
  9. American Academy of Pediatrics. Committee on Injury and Poison Prevention. Selecting and using the most appropriate car safety seats for growing children: guidelines for counseling parents. Pediatrics 1996;97:761-3.

O autorici

FRANCES BIAGIOLI, je profesorica na Oregon Health & Science Univerzitetu, odsjek za porodičnu medicinu. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu u Ohaju, Toledo. Prije je radila kao medicinski inženjer u automobilskoj industriji. U ovoj oblasti radila je na izradi zračnih jastuka i bila je član Tima za interakciju dječijih sistema zaštite i zračnih jastuka u udruženju automobilskih inženjera. U aprilu 2000, Dr. Biagoli je certificirana kao tehničar od National Highway Traffic Safety Administration’s Standardized Child Passenger Training Programa
Adresa za korespodenciju:
M.D., Oregon Health & Science University,
Department of Family Medicine, Gabriel Park Family Health Ctr., 4411 Southwest Vermont St., Portland
e-mail: biagioli@ohsu.edu

Tekst prevela: Dragana Todorovic, Udruženje Roditelj
Obradio: Amer Zeherović