Dojiti bebu sa Down sindromom

Dojenje je neprikosnovena ishrana i neprikosnovena korist za svako novorođenče. Njegov značaj još je veći kad se beba rodi sa nekim problemom ili bolešću.
Koristi koje majka i beba sa Down sindromom dobijaju dojenjem posebno su važne na slijedećim područjima:

    • Jačanje imuniteta i normalne funkcije crijeva. Bebe sa Down sindromom su sklone probleme respiratornim infekcijama i probavnim problemima. Antitjela prirodno prisutna u majčinom mlijeku i proteini prilagođeni probavi u ljudskom probavnom sistemu obezbjeđuju bolje zdravlje i funkcionisanje probave
    • Bolja koordinacija usta i jezika Sisanje tokom dojenja vježba mišiće usta i jezika što poboljšava koordinaciju jezika i usta, tako da dojene bebe kasnije pokazuju manje problema sa razvojem govora.

 

  • Kontakt kože na kožu koji je prirodan prilikom dojenja obezbjeđuje potrebnu stimulaciju za što potpuniji razvoj bebinih mogućnosti
  • Bliskost između majke i bebe povećava povezanost između majke i bebe, što bebi daje prijeko potrebnu bliskost i ugodu. Dojenje obezbjeđuje puno vremena provedenog u maženju i međusobnom upoznavanju, a majka zna da svojoj bebi pruža najbolje i radi veoma važnu stvar za bebinu dobrobit.
  • Rani razvoj majčinskih vještina koje majka koristi dok pomaže bebi da nauči dojiti – ohrabrivanje, pridobijanje, odgovaranje na zahtjev – su vještine koje će roditelji i kasnije koristiti i trebati za pomoć djetetu da dostigne svoj maksimalni potencijal.

Kako uspjeti?

Bebe sa Down sindromom najčešće zbog zdravstvenih problema budu odvojene od majki na samom početku života. Majke koje žele dojiti trebaju odmah, čim budu u stanju početi sa redovitim izdajanjem, da bi se potakla i održala proizvodnja mlijeka. Izdojeno mlijeko treba dati medicinskim radnicima koji brinu o bebi da bi se ono uključilo u njegovu ishranu bez obzira na početni udio.
Čim majka dođe u priliku, bebu treba početi stavljati na dojku. Najvažnije je ne očekivati rezultat. Majka može probati izdojiti malo mlijeka na bradavicu i dati bebi da proba. Za početak treba samo uživati u upoznavanju i bliskom kontaktu bez brige o tome da li će se beba iz tog pokušaja nahraniti. Bit će još puno prilike za nove pokušaje i ako ne uspije od prve.
Bebe sa Down sindromom su često mirne i uspavane, pa ih je potrebno buditi i držati zainteresiranima tako da se dojenje nudi često tokom dana. Takav ritam čestih i kraćih dojenja im olakšava efikasno hranjenje i odgovara više od rjeđih dugotrajnih obroka. Bebu treba potpuno razbuditi i obezbjediti dodatno dodirivanje i stimulaciju da bi je se održalo zainteresovanom.
Važno je obratiti posebnu pažnju na pravilan položaj bebinog tijela i što pravilniji prihvat bradavice i dojke, kako bi beba dojila sa što manje napora i došla do što više mlijeka. Važno je da bebino tijelo bude podignuto do dojke tako da uho, rame i kuk budu u ravnoj liniji, što se lakše postiže podupiranjem jastucima, tako da i bebi i majci bude ugodno i bez težine.

hvatZbog oslabljenog tonusa mišića usta i jezika može se pojaviti problem zagrcavanja i davljenja prilikom dojenja. U tom slučaju bi bebu trebalo držati u položaju u kojem se vrat odnosno grlo nalaze nešto niše od bradavice. Najlakše se to postiže kad se majka prilikom dojenja može, uz pomoć jastuka ili pokretnog naslonjača, blago nageti prema nazad. U ovakvom položaju beba doji “odozgo” i gravitacija pomaže da mlijeko ne zagrcava bebu. Ako se beba tokom dojenja puno zgrcava, davi ili primjetno guta puno vazduha, dojenje treba prekinuti i bebu staviti u uspravan položaj uz lagani pritisak na stomak da joj se olakša da podrigne. Nakon toga se dojenje može nastaviti.
Ako nizak tonus mišića onemogučava bebi dobar prihvati dojke i efikasno sisanje, bebi se može pomoći korištenjem Dancer hvata. Kod ovog hvata, rukom koja ne podržava bebu podržava se dojka i bebina brada istovremeno, i na taj način se pomaže pravilnije držanje bradavice i dojke prilikom sisanja. Kako se poboljšava tonus mišića beba će sve bolje samostalno moći prihvatati dojku i samostalno sisati.
Ako beba ne doji efikasno ili tokom dojenja ne dobiva dovoljno najmasnijeg mlijeka (zbog kraćih podoja ili nedostatka snage za jače sisanje) može se desiti da beba ne dobiva na težini dovoljno. Prihvatljivo dobivanje na težini se smatra 113 do 142g sedmično. Mada nije neobično za bebe sa Down sindromom da sporije dobijaju na težini i pored dobre prehrane, zbog drugih zdravstvenih problema koje imaju. Jako bi korisno bilo u ovakvim slučajevima, dok beba ne ojača dovoljno, da majka nakon podoja izdoji dojku na kojoj je beba dojila i na taj način sakupi najmasnije mlijeko koje će onda dati bebi na neki od njima odgovarajućih načina (špricom, kašikicom, kapaljkom, bočicom).
Dojenje bebe sa Down sindromom je veliki izazov, zahtjeva strpljenje, posvećenost, znanje, i zahtjeva puno podrške iz okoline. Ali dojenje će se isplatiti na duge staze, a kako beba raste i jača to će i dojenje postati više uživanje i zahtjevat će manje truda.

Autor i prijevod: Lejla Kapidžić

Izvori:

  • LLLI “The Breastfeeding ANSWER BOOK”; Nancy Mohrbacher, IBCLC, Julie Stock, MA, IBCLC
  • http://www.llli.org
  • http://www.chw.org
  • http://birthchoices.co.uk

Još neki korisni izvori za roditelje:

  • Život sa Down sy: http://www.downsy.ba/
  • The ACT Down Syndrome Association: www.actdsa.asn.au
  • National Down Syndrom Society (NDSS): www.ndss.org