Dojke – simbol hraniteljstva

U kulturi u kojoj žene i muškarci odrastaju uz lutkice Barbie, izbore za misice i slike iz Playboya, dojke su naelektrizovani dio naše anatomije i u fizičkom i u prenesenom smislu. Mnogo ljudi dok su bili djeca nisu imali ni izbliza dovoljno kontakta sa mjačinim grudima. I previše nas je umjesto na mjačinim grudima odraslo dojeno hladnim, plastičnim bočicama i hemijskim formulama koje su proizvodile multinacionalne kompanije. Zato nije nikakvo čudo da je naše društvo toliko usmjereno na ženske dojke. Nije čudo da se pozadina za tjeskobu zbog ovog dijela ženskog tijela stvara tako rano.

Ideal u našoj kulturi je žena koja ima potpuno uzdignute dojke osamnaestogodišnjakinje s brojem grudnjaka barem 3. Zbog toga sve one žene koje ne dostižu taj ideal (a to je velika većina) misle da s njima nešto nije u redu. Ova predodžba, ako je prati dovoljno veliki očaj, može doprinijeti razvoju simtoma u dojkama, a zasigurno doprinosi želji za impalatatima.

Željela bi da svaka žena ima priliku vidjeti koliko su različite veličine i oblici ženskih dojki, da vide koliko se razlikuju od žene do žene. Tada bi shvatile koliko je iskrivljena naša predstava o dojkama. Dobile bi smo priliku voljeti dojke kakve imamo umjesto da ih stalno uspoređujemo sa nedostižnim i krivim idealom.

Žene često misle da njihove dojke postoje da bi donijele zadovoljstvo i korist nekom drugom, a ne njima samima. Dr. Christiane Northrup u svojoj knjizi „Žensko tijelo, ženska mudrost“ kaže kako je često bila svjedok izjavama svojih kolega koji su nagovarali žene da odustanu od dojenja, jer će im to „uništiti grudi“. Mnogi muževi zabranjuju ženama da doje jer su ljubomorni na bebu! Jasno da je trenutna zbrka oko implatata samo simptom puno dubljeg nezadovoljstva koje društvo odobrava.

Dojke su tjelesna metafora za davanje i primanje. U davna vremena simbolizirale su obilje prirode i njezinu sposobnost održavanja života.

Dr. Christiane Northrup u knjizi „Žensko tijelo, ženska mudrost“ navodi slučaj koji jasno pokazuje činjenicu da su dojke simbol hranjenja i održavanja

Činjenicu da su dojke simbol hranjenja i održavnja života jasno je pokazao slučaj jedne žene koja je ušla u moju ordinaciju tokom ranih 1980-ih. Ona je bila ušla u menopauzu četiri godine ranije, a meni su je uputili zbog dvije prilično velike ciste u desnoj dojci koje su nastale gotovo preko noći.. kada sam je pitala šta se događa u njezinom životu napodručju hranjenja i održavanja drugih, rekla mi je da njezino najmlađe dijete odlazi od kuće na fakultet i da joj je voljena mačka koju jeimala 15 godina nedavno preminula. Ali najzanimljivije je to što je noć prije nego što je primijetila ciste, sanjala da doji svoju najmlađu kćer – istu onu koja odlazi od kuće. Kada sam izvadila nešto tekućine iz cista, otkrila sam da su pune mlijeka! Njeno tijelo je stvorilo tekućinu kojom majka hrani svoje dijete kao reakciju na promjenu njezine uloge hraniteljice.

Naša je kultura iskrivila metaforu za hranjenje kako bi žene davale sebe drugima ne hraneći same sebe. Žene daju i daju i daju dok izvor u njima ne presuši. Kada muškarci i žene ne bi nosili košulje, ljudi bi vidjeli da je najveća rana za žene ožiljak od mastektomije (ostranjenja dojke). Za razliku od njih najveći ožiljak kod muškaraca bio bi ožiljak od koronarne prijemosnice po sredini grudi – zato što muškarci trebaju naučiti kako otvoriti svoje srce.

U samo pedesetak godina, ono što je bilo prirodno, normalno shvaćanje dojki prešlo je u shvaćanje grudi, kao izraz jednakopravnosti muskaraca i žena, da bi na kraju postalo sisa – šovinizirano seksističko shvaćanje izvora ljudskog odnosno muškog opstanka.