Kako supstance ulaze u ljudski organizam

Kako substance ulaze u ljudsko mlijeko?

Učenje o dojenju takođe pomaže ženama da shvate kako stvari kao što su proteini iz hrane, zagađivaći i lijekovi ulaze u ljudsko mlijeko. Ovo može pomoći ženi da se informiše i odluči o tome čemu izlaže svoje tijele tokom dojenja. Kako supstance ulaze kroz ljudsko mlijeko? Kada neko uzima lijek ili jede hranu, obično to prolazi u digestivni trakt i komponente veličine molekule te supstance se apsorbuju u krv. Kada ove molekule dođu do kapilara u blizini tkiva grudi, one se kreću kroz ćelije koje graniče sa alveolama i u mlijeko, procesa poznat kao difuzija.

Ovo je način na koji sastojci koji su potrebni da se stvara mlijeko, a isto tako kako lijekovi i druge strane supstance ulaze u mlijeko. Ali mnogi faktori utiču na to da li i u kojoj količini supstance zaista ulaze u mlijeko. U prvim danima nakon rođenja, postoji procjep između laktocita, ćelija koje graniče sa alveolima i one blokiraju ili dozvoljavaju supstanci da prođe. Ovi procjepi znače da supstanca puno lakše prolazi u mlijeko prvih dana života. Nakon nekoliko dana procjep se zatvara. Od toga momenta nadalje je teže da supstance prođu barijeru između krvi i mlijeka.

Proces difuzije dopušta dobrim stvarima, kao što su antitijela, da lako uđu u kolostrum i zrelo mlijeko. Antitijela su vrsta proteina koja se nalazi u krvi koji pomaže da se tijelo bori protiv infekcija. Oni se nalaze u velikoj koncentraciji u ljudskom mlijeku na početku i na kraju laktacije. Jedno važno antitijelo, secretory immunoglobulin A (SIgA), je i sintetizirano i čuva se u grudima. SigA je u dobrom društvu sa oko 50 ostalih antibakterijskih faktora, od kojih većina prolazi u mlijeko iz majčine krvi. A to ne isključuje faktore koji još nisu identifikovani! Ovo je jedna od velikih prednosti dojenja. Sve žene predaju antitijela njihovim bebama tokom trudnoće i rođenja, ali dojenje produžuje vrijeme u kojem majčino tijelo pomaže da se beba zaštiti od bolesti.

Ipak ostale supstance takođe prodiru u dojke putem difuzije. Jedno prilično često vjerovanje u vezi dojenja je da ako majka jede hranu koja je nadima, kao što su brokule ili kupus, da i beba dobiva gasove. Da li je to tačno? Ne. Gasovi iz majčinog crijevnog trakta ne mogu proći u njenu krv i prenjeti se u dojke iz kojih beba doji. Ipak, kada je hrana probavljena, neki proteini prolazi u krv i mogu potom proći u majčino mlijeko. Neke bebe mogu biti osjetljive na određene proteine i reagovati tako da imaju gasove i budu nemirne. Ako beba ima očiglednu reakciju svaki put kada majka jede određenu hranu, majka može eliminisati istu iz ishrane, ali važno je zapamtiti da nemir i gasovi kod beba dolaze iz drugih izvora a to nije majčino mlijeko. Alergijske reakcije na supstance u majčinom mlijeku se mogu pojaviti kao problemi kože, disajnih puteva i crijeva. Kada porodica ima poznatu istoriju alergija na posebnu hranu, majke se savjetuju da izbjegavaju tu hranu tokom dojenja.

Sa svim rečenim, prosječna dojilja treba da jede što god želi i da bude uvjerena da većina beba nema nikakvih problema sa proteinima iz hrane.

Lijekovi koje majka uzima mogu takođe proći u mlijeko upravo iz krvi kroz laktocite u alveole. Prema dr. Thomas Hale-u, autoru Medications and Mothers’ Milk, postoji nekoliko faktora koji utiču na prodiranje lijeka u mlijeko. Kada je koncentracija lijeka visoka u krvi većina će preći u mlijeko gdje je koncentracija lijeka niska. Difuzija pokušava da održi koncentraciju supstance jednakom na obe strane gdje god da se barijera nalazi. Tako kako koncentracije supstance u majčinoj krvi počinje da spada, dijelovi supstance u mlijeku će prodirati nazad u krv i koncentracija u mlijeku će takođe padati.

Ovo je vrlo važno shvatiti. Majke ponekad misle da nakon što popiju čašu vina alkohol ostaje u mlijeko dok se mlijeko ne ukloni iz grudi. Kao rezultat toga one oklijevaju da doje bebe i odlučuju da izdoje mlijeko umjesto toga. U stvarnosti nivo alkohola u mlijeku pada kako nivo u majčinoj krvi opada. Potrebna su dva ili tri sata za ženu od 55 kg da eliminiše iz krvi količinu alkohola koja se nalazi u jednoj čaši vina ili piva. Kada se alkohol eliminiše iz njene krvi, nestaje i iz mlijeka. Neka druga razmatranja takođe utiču na to koliko lijek prodire u majčino mlijeko uključujući molekularnu težinu lijeka (npr, koliko su velike molekule), proteina, i topljivosti lipida (masnoća). Lijekovi sa nižom molekularnom težinom lakše prodiru u mlijeko. Lijekovi koji su visoko proteinski obično budu „usisani“ u proteine u plazmi i ne prodiru u mlijeko. Ljudsko mlijeko sadrži više lipida od plazme, tako da lijekovi koji su topljivi u masti mogu se koncentrisati u masnoći mlijeka. U knjizi Medications and Mothers’ Milk, Hale piše da većina lijekova je kompatibilna sa dojenjem. Kada nije, alternativni lijekovi su uvijek dostupni. Kao i sta ostalim lijekovima, potrebna je konsultacija sa doktorom.

Medicinska nauka sada obuhvata više fizičkih procesa laktacije nego ikad prije. Mi razumijemo većinu struktura u grudima i znamo veliki broj korisnih informacija o tome koje strukture rade kako bi obezbjedile zalihe mlijeka. Poredeći ranije generacije dobro razumijemo kako supstance prodiru u mlijeko. Ovo omogućava da imamo uspješnije iskustvo u dojenju i u rješavanju problema kad se pojavi. Isto tako omogućava nam da više poštujemo proces kada stvari idu glatko!

Autor: Anna Edgar

Reference napisala Anna Edgar
Sebring FL USA
Iz časopisa: NEW BEGINNINGS, Vol. 22 No. 2, March-April 2005, pp. 44-50
• Daly, S.E.J., Owens, R.A., and Hartmann, P.E. The short-term synthesis and infant-regulated removal of milk in lactating women. Exp Physiol 1993; 78(2):209-20. Fildes, V. Breasts, Bottles, and Babies: A History of Infant Feeding. Edinburgh, Scotland: Edinburgh University Press, 1985.
• Goldman, A.S. et al. Immunologic components in human milk during weaning. Acta Paediatr Scand 1983; 72(1):133-4.
• Hale, T.W. Medications and Mothers’ Milk. Amarillo, Texas: Pharmasoft Publishing, 2004.
• Hartmann, P.E. et al. Breast development and control of milk synthesis. Food Nutr Bull 1996; 17:292-304.
• Kent, J. Physiology of the expression of breast milk, part 2. Presented at the Medela Innovations in Breast Pump Research Conference, Boca Raton, Florida, July 2002.
• Lesavoy, M.A. et al. Axillary breast tissue: Clinical presentation and surgical treatment. Ann Plast Surg 1995; 35:356-60.
• Love, S. and Lindsey, K. Dr. Susan Love's Breast Book. New York, New York: Addison Wesley, 1995.
• Mohrbacher, N. and Stock, J. THE BREASTFEEDING ANSWER BOOK. Schaumburg, IL: LLLI, 2003.
• Patnaik, P. Axillary and vulval breasts associated with pregnancy. Br J Obstet Gynaecol 1978; 85:156-7.
• Peaker, M., and Wilde, C. Milk secretion: Autocrine control. News Physiol Sci 1978; 2:124-26.
• Pittard, W. et al. The immunologic composition of neonatal milk: Cellular components. Clin Immunol 1988; 46, 294-298.
• Sadler, T.W. Langmans Medical Embryology. Philadelphia, Pennsylvania: Lippincott, Williams, and Wilkins, 2000.
• Smith, L.J. How mother’s milk is made. LEAVEN 2001; 37(3):54-55.
• Soranus. 1991. Gynecology. Translated by Owsei Temkin. Baltimore, Maryland: Johns Hopkins University Press.
• Velanovich, V. Ectopic breast tissue, supernumerary breasts, and supernumerary nipples. South Med J 1995; 88:903-6.
• Vesalius, A. 1969. The Epitome of Andreas Vesalius. Translated by L.R. Lind. Cambridge, MA: The MIT Press.
• Wilde, D.J. et al. Autocrine regulation of milk secretion by a protein in milk. Biochem J 1995; 305:51.
• THE WOMANLY ART OF BREASTFEEDING. Schaumburg, Illinois: La Leche League International, 2004.
• Yalom, M. A History of the Breast. New York, New York: Alfred A. Knopf, 1997.
• Zeretzke, K. Allergies and the breastfeeding family. NEW BEGINNINGS 1998; 15(4):100.

Prevela i prilagodila: Jasna Pleho,
mama savjetnica za dojenje Udruženja DjeCa