Lijekovi aplicirani tokom poroda povezani sa problemima pri dojenju

Istraživači tvrde da svi lijekovi, kao i oni protiv bolova, koji se već rutinski daju ženama prilikom poroda mogu smanjiti njihovu sposobnost da doje svoju bebu. Studija koju je Times pregledao prije njenog objavljivanja 01. septembra 2009. godine, navodi da se lijekovi koji spašavaju život, a koji se daju skoro svim ženama kako bi se spriječilo i tretiralo krvarenje nakon poroda, povezuju sa smanjenim stopama dojenja.
Nalazi ukazuju na potencijalni biološki razlog zbog čega mnoge žene u Velikoj Britaniji ne uspiju dojiti, unatoč vladinim naporima da poveća broj beba koje se hrane majčinim mlijekom. Ministarstvo zdravlja preporuča da se sva djeca u prvih šest mjeseci doje, zbog koristi po zdravlje koje dojenje pruža kako majci tako i bebi. Ali, broj majki koje doje u Velikoj Britaniji je među najnižim u Europi, sa samo 45% beba koje se isključivo doje jednu sedmicu nakon poroda, a jedno od četvero djece hrani se samo adaptiranim mlijekom od rođenja.

Analiza evidencije više od 48,000 žena koje su se porodile u Južnom Wales-u pokazuje da je korištenje lijekova za zgrušavanje krvi oksitocina ili ergometrina bilo povezano sa padom od 7% u razmjeru kod majki koje su počele dojiti u roku od 48 sati nakon poroda.
Vlada mišljenje da lijekovi mogu omesti sposobnost žena da proizvede mlijeko, ukazujući na to da majke koje prime ove lijekove možda trebaju više vremena ili podrške primalja ako žele da doje svoje dijete.

Studija istraživača na Swansea Univerzitetu je također potvrdila vezu između velikih doza apliciranih lijekova protiv bolova i nižih stopa dojenja, nešto što je nedavno pokrenulo revidirane smjernice za NHS (državne zdravstvene ustanove) o korištenju epiduralnih injekcija pri porodu. Sue Jordan, koja je vodila studiju, navodi da je Vladin cilj da poveća stope dojena za 2% u godini „nevjerojatan za postići“ osim ako se daljnje istraživanje nastavi. Mlade majke ili one koje su obeshrabrene da doje iz socijalnih ili kultuloroških razloga navjerovatnije će svoju bebu hraniti adaptiranim mlijekom, ali glavni razlozi navedeni za nemogućnost dojenja su nedostatak mlijeka ili jednostavno odbijanje bebe da doji.

Od broja žena koje su učestvovale u studiji, a koje su sve rodila između 1989 i 1999, dvije trećine (65,5%) nisu primile lijekove za sprječavanje krvarenja poslije poroda i počele su dojiti 48 sati po porodu. Ali se razmjer onih koji su tako činile smanjio na 59,1% među onima koje su primile injekciju oksitocina, hormona koji igra veoma bitnu prirodnu ulogu pri porodu, te na 56,4% žena koje su dobile dodatnu injekciju ergometrina, koji se daje zbog krvarenja.

Općenito, skoro osam od 10 (79%) žena u studiji primile su oksitocin, ergometrin ili oboje. Ženama koje su bile u državnim zdravstvenim službama (NHS) rutinski su nuđeni ovi lijekovi. Pad od 6-7% onih koje doje može dovesti do toga da 50,000 manje djece u V. Britaniji doje svake godine nego što bi u drugačijim uvjetima to bilo moguće, dodala je Sue Jordan.

Zbog koristi po zdravlje, koje pruža dojenje, 50,000 djece koja se hrane adaptiranim mlijekom predstavlja mogućnost da oko 1,000 djece postane klinički pretilo ili 3,000 dodatnih slučajeva astme. Također bi se moglo odraziti na veći broj raka dojki kod majki.

Nalazi su 01. septembra 2009. godine objavljeni u BJGO: Međunarodni žurnal akušerstva i ginekologije.
Dr Jordan kaže: „Tretmani za sprečavanje krvarenja nakon poroda, koji potencijalno spašavaju život, ne smiju biti kompromitirani na osnovu ove studije, ali su potrebne daljnje studije kako bi se našli načini za smanjenje svih utjecaja na stope dojenja“.
Rosemary Dodds, službenik za istraživanje politike u Državnom Trustu za porod, kaže: „Žene trebaju više podrške da počnu dojiti odmah nakon poroda i ova studija to podržava“

“Mnogo žena ne dobiva dovoljno informacije o lijekovima koje mogu dobiti tokom poroda, a žene sa niskim rizikom od krvarenja možda ne treba da prime ove lijekove. Veoma je bitno da žene razumiju rizike i da mogu dati svoje informirano odobrenje prije poroda.”

Tekst prevela i prilagodila: Mubera Vulović