Prije nego posegnete za flašicom

Ovaj tekst namjenjen je prvenstveno TRUDNICAMA, stoga ću i mame dojilje zamoliti, ako se nađu u situaciji, da prenesu svojim trudnim prijateljicama ovo upozorenje. Naravno, namjenjen je svakoj ženi koja razmišlja o dojenju, ima ili nema iskustva sa dojenjem.

U mojoj praksi, konstantno na grupi i putem privatnih poruka nailazim na majke u problemima sa dojenjem koji su nastali zbog ranog uvođenja flašice u upotrebu.

Većinom se radi o nepotrebnim preporukama za davanje dohrane od strane medicinara u porodilištu, patronažnih sestara, te pedijatara nakon prvih provjera dobijanja na težini. Preporuka za uvođenje dohrane se gotovo u svim slučajevima daje bez ikakve analize dojenje, bez pregleda kako majka i dijete doje, bez ikakvih preporuka za eventualne korekcije dojenja i rješavanje problema uz nastavak dojenja. I u vrlo velikom broju slučajeva bez ikakve indikacije da postoji problem: „da se i ti malo odmoriš“, „dok ne nadođe mlijeko“, „dok beba malo ojača“, „nemaš bradavice, pa dok ti se izvuku“ …

FLAŠICA JE OPASNA ZA DOJENJE!

ŠTO SE RANIJE UVEDE ŠANSE DA IZGUBITE DOJENJE SU ENORMNO VELIKE!

Uvođenje dohrane adaptiranom formulom na samom početku djetetovog života nosi svoj ogroman teret rizika i komplikacija, no moje je iskustvo da je opasnija upotreba flašice, bez obzira na njen sadržaj.

Zašto je to tako?

Dijete se rađa bez znanja šta i kako treba jesti. Ono se rađa sa instinktom sisanja. Kad mu se nešto nađe u ustima ono počinje da sisa. Dijete ne zna kolika i kakvog oblika treba da bude bradavica, kolika i kakva treba da bude dojka, koliki i kakav treba da bude sisač na flašici. Beba ne zna ni na koji način će hrana dolaziti. Kad mlijeko poteče dok dijete sisa ono ga guta i hrani se. Sve predhodno navedene stvari koje ne zna ono uči sa svakim novim hranjenjem. Ako majka ima male dojke bez bradavica, pa OK, to su jedine koje je upoznalo i ono će naučiti na njih. Ako majka ima velike dojke sa velikom bradavicama naučit će i na njih. I na sve ostale varijacije i kombinacije, jer sve dojke se sisaju na isti način, i na isti način daju mlijeko.

Ista je stvar sa flašicama, ma šta vam proizvođači tvrdili, one su sve iste, i isto se iz njih pije.

Dojke mlijeko ispuštaju tokom refleksa otpuštanja mlijeka. Ovaj se refleks javlja kao stiskanje tkiva dojke oko mliječnih kanalića, a pokreće ga hormon oksitocin koji se počinje lučiti kad dijete počne sisati. Kad se pokrene refleks otpuštanja mlijeko teče iz dojki (uvijek istovremeno) i djetetu se pune usta, a ono guta. Nakon nekog vremena tkivo se opušta, pritisak mlijeka opada, a dijete treba ponovo da aktivnije i brže sisa da bi pokrenulo novi refleks. Tokom jednog podoja, uz aktivno sisanje, dešava se dakle veći broj refleksa otpuštanja mlijeka sa pauzama.

Flašica zahtjeva potpuno drugačiju tehniku, i slobodno ću reči, sve suprotno od onog kako bi dijete trebalo da nauči da doji.

Kao prvo, kod djeteta nastane zbunjenost načinom prihvatanja bradavice i sisača u ustima. Dojka se najbolje doji, mlijeko se najlakše vuče i dojenje je najugodnije kad je bradavica što dublje u djetetovim ustima, kad su usne okrenute prama van, a većina areole je unutar usta. Tako se bradavice najbolje stimuliraju i mlijeko lakše teče.
Sisač na flašici ne zahtjeva takav širok hvat, upravo suprotno, zahtjeva plitko držanje da bi se dobro obuhvatio i da bi se pilo iz flašice. Što se djetetu prije (u prvih 4 mjeseca) uvede flašica, dijete će nastojati i dojku hvatati kao flašicu, a to će ranjavati majčine bradavice, otežavati oslobađanje mlijeka pa samim tim se dojka neće dovoljno dobro prazniti, a što dalje može imati za posljedicu ili upale dojki (kod velike proizvodnje na početku) ili smanjenje proizvodnje zbog slabog pražnjenja (nakon stabilizacije ponude i potražnje). Otežano otpuštanje mlijeka će naravno kod djeteta izazivati osjećaj nezadovoljstva, nervoze i nedostatka strpljenja za dojenje.

Zatim tu je i način kako mlijeko teče iz dojke i iz flašice. Iz flašice mlijeko teče bez pauza do trenutka kad ga više nema. Znači kad dijete pije na flašicu ono guta dok god ide, kad prestane to znači kraj količina mlijeka. Iz dojke mlijeko teče za vrijeme refleksa otpuštanja. Za kvalitetan podoj, zavisno od uzrasta, potrebna su dva ili više refleksa otpuštanja mlijeka. Dakle da bi se dijete najelo i završilo obrok ono će naići na bar jednu pauzu u toku mlijeka. Dijete koje ne zna za flašicu će jednostavno upotrijebiti ubrzani ritam sisanja koji će pokrenuti slijedeći refleks, jer je tako naučilo. Međutim dijete koje jede i na flašicu će tu pauzu ili smanjen pritisak shvatiti kao kraj obroka, i počet će da se buni, plače, odbija dojku, ili će zadrijemati i spavati sa dojkom u ustima, no budit će se kod svakog odvajanja.

Psihičko stanje majke je jedan od najvažnijih faktora za tok i iskustvo dojenja. Čin dojenja pokreće povećano lučenje oksitocina, hormona sreće koji pokreće refleks otpuštanja mlijeka. Kad je majka opuštena, kad podoju pristupa bez nelagode, kad je dojenje ugodno, oksitocin jednostavno upravlja procesom dojenja, i opušta majku. Međutim kad je majka pod stresom, kad podoju pristupa sa strahom od bola, od ponašanja djeteta, od toga da li je dijete gladno, pod stresom pravljenja flašice i osjećajem neuspjeha zbog toga što dojenje ne ide kako treba, u njenom organizmu se luči adrenalin, hormon stresa. On poništava djelovanje oksitocina, i onda se dešava da je kod majke slab refleks otpuštanja, da se teško pokreće, kasni, pa čak i izostaje od silne brige.

Kad se dijete hrani kombinovano, dojenjem i flašicom, kad krene pobuna i nervoza majčin nivo stresa raste, otežava se tok mlijeka, a to onda povećava nivo stresa kod djeteta i na taj se zatvara začarani krug stresa iz kojeg je veoma naporno izači. To zahtjeva puno truda i samopouzdanja, te kvalitetne pomoći i podrške. U uslovima kad je žena najosjetljivija, kad se organizam još oporavlja od poroda, kad je majci usljed problema poljuljano samopouzdanje i kad okolina puna neznanja podgrijava sumnje i daje pogrešne savjete, vjerovatniji je ishod prestanka dojenja nego izbacivanja flašice.

Dojenje se uči. Dojenje je prirodan proces, ali njegova tehnika ne dolazi sama po sebi. Uspostava dojenja je veoma osjetljiv proces, a traje i do 4 mjeseca da bi se smatrao potpunim. Dojenje zahtjeva trud, no ono je vrijedno svakog truda. Zato mu od početka treba pristupiti sa poštovanjem i što je još važnije, povjerenjem. Jer to je savršeno uređen proces, kojeg ne treba bez velike potrebe ometati.

Svi eventualni problemi sa dojenjem se rješavaju:
-dojenjem,
-uz korekcije dojenja,
-nastavkom dojenja.

Razumljiv je majčinski strah i briga za djetetovu dobrobit na početku njegovog života. I mnogi će taj strah iskoristiti da na vas negativno utiču. Proizvođači formule decenijama iskorištavaju taj strah preko onih kojima biste trebali vjerovati, koji bi vam trebali pomoći i bilo kakve probleme riješiti na odgovarajući način.

Iz petogodišnjeg iskustva savjetnice za dojenje odgovorno ću vam preporučiti da SAVJET I MIŠLJENJE BILO KOGA KO PREPORUČI UPOTREBU FLAŠICE, DUDE I POTREBU ZA DOHRANOM BEZ DETALJNE ANALIZE VAŠEG DOJENJA, što usmeno što praktično, bez da je dao preporuke za korekcije tehnike dojenja i dao vremenska razdoblja u kojima bi se rezultati tih korekcija pratili, ODMAH UZMITE SA VELIKOM REZERVOM, I ŠTO PRIJE POTRAŽITE POMOĆ NA DRUGOM MJESTU.

NI JEDAN PROBLEM SA DOJENJEM SE NE RJEŠAVA UVOĐENJEM FLAŠICE I DOHRANE, NITI PRESTANKOM DOJENJA!

Ako ipak dođete u situaciju da djetetu morate dati nešto osim majčinog mlijeka iz dojke učinite to na alternativne načine, kašikicom, čašicom, špricom
(https://www.youtube.com/watch?v=vrrrC5NyNnQ

https://www.youtube.com/watch?v=4ZCm_MhP39M )

Nikad ne kupujte flašicu i dohranu „za svaki slučaj“, „da ne zatreba“, „nek ima u kući“. Ako ih dobijete na poklon udaljite ih iz kuće. Što su bliže, lakše ćete pokleknuti u kriznim situacijama. Klonite se savjeta tipa „probaj, ništa te ne košta“, „ja sam svojima davala i ništa im nije bilo/nismo imali nikakvih problema“. Informišite se, najbolje kod prijateljica koje isključivo doje gdje su mjesta gdje možete dobiti dobar savjet o dojenju, gdje možete potražiti pomoć sa dojenjem. I čitajte puno o dojenju, tražite pozitivna iskustva majki.

Pozitivno iskustvo podrazumjeva i probleme, i borbu i neugodu, iz koje na kraju izlazite sa rješenjima, ostvarenog cilja, i zadovoljne.

AUTOR: Lejla Kapidžić, mama savjetnica za dojenje