Djeca u saobraćaju administrator

Djeca su specifična kategorija učesnika u saobraćaju, najviše su izložena riziku, pa prema tome i najčešće stradaju u saobraćaju.

Djeca, kao pješaci, najčešće stradaju:

  • Usljed prelaska kolovoza van pješačkog prelaza;
  • Zadržavanja i igre na kolovozu;
  • Kretanja duž kolovoza;
  • Igranja uz kolovoz i naglog istrčavanja na kolovoz, i dr.

Treba uzeti u obzira da djeca:

  • Nemaju mogućnost opažanja i predviđanja opasnosti;
  • Nemaju dovoljnu emocionalnu i socijalnu zrelost;
  • Nemaju navike i znanje o ponašanju u saobraćaju, ne poznaju pravila saobraćaja i saobraćajne znakove;
  • Podložnija su panici i strahu u saobraćajnoj gužvi;
  • Nivo pažnje im je podložan promjenama;

copyright 2005-2009 Trevor Brown

Činjenica da dijete nije nosilac glavnih funkcija u društvu, ne smije uticati da u sistemu pripreme za saobraćaj bude zapostavljeno. Saobraćaj je najsloženiji i najteži dio okoline djeteta. Zbog nedovoljne psihofizičke zrelosti, nedovoljnog životnog i saobraćajnog iskustva, djeca vrlo često nisu u mogućnosti udovoljiti visokim zahtjevima saobraćaja. I najmanji trenutak nepažnje, nedoraslosti ili neopreznosti, za posljedicu može imati saobraćajnu nezgodu sa teškim posljedicama. Kako bi se ublažili složeni problemi stradanja djece u saobraćaju, potrebno je pored opštih, poduzimati i posebne mjere namjenjene zaštiti ove, veoma ranjive kategorije učesnika u saobraćaju.
Saobraćaj u život čovjeka unosi promjene koje zahtijevaju da se i sam čovjek mijenja, prilagođava uslovima koje diktira razvoj saobraćaja. Priprema ljudi za saobraćaj je osnovno pitanje sigurnosti saobraćaja.
Saobraćajno obrazovanje i vaspitanje je proces koji mora teći postepeno, od jednostavnijih ka složenijim procesima, od najranijeg doba života. Najveći efekti u saobraćajnom vaspitanju postižu se u doba ranog formiranja ličnosti.
Pripremiti dijete za saobraćaj ne znači samo upoznati ga sa saobraćajnim pravilima i propisima, nego je potrebno, pored obrazovnih, postići i vaspitne efekte, tj.formirati navike, shvatanja, stavove i druga svojstva koja će ga učiniti bezbjednim korisnikom puta. Svoj doprinos vaspitno-obrazovnom odgoju moraju dati, prije svega porodica, a zatim predškolske i školske ustanove, sredstva informisanja i drugi.

Faktori pripreme djece za učešće u saobraćaju

18eb1f5628d0038d26f837d33d809086e7c6ef81_250x376_q75

Porodica je jedan od osnovnih faktora vaspitanja djeteta, kako općeg, tako i saobraćajnog. Uticaj porodice na vaspitanje djeteta zavisi od odraslih članova porodice, njihovog obrazovanja, ponašanja, odnosa i stava prema saobraćaju, njihove saobraćajne kulture. Svojim ponašanjem, roditelji će uticati na dijete. Roditelji, poštivanjem propisa i pravila saobraćaja, razvit će navike i kod djece. Npr. dok šetaju s djecom, voze se u automobilu ili sredstvima javnog prevoza, neophodno je da komentarišu uslove saobraćaja, postupke vožnje, saobraćajne situacije, znakove, te ukazuju na opasnosti i rizike. Djeci na vrijeme treba predočiti opasnost i naučiti ih kako da se ponašaju u datoj situaciji. Posmatrajući roditelje dok se kreću ulicom ili upravljaju vozilom, djeca uče, stiču navike, grade svoju saobraćajnu kulturu (ili možda nekulturu, zavisi opet od roditelja).
Drugi važan faktor obrazovanja i pripreme djeteta za učešće u saobraćaju, jesu predškolske ustanove i škole. Šireći radijus kretanja djeteta, javlja se potreba intenzivnije pripreme djece za saobraćaj. Bez konkretne saobraćajne situacije dijete ne može shvatiti značaj problema saobraćaja. Kod djece treba razviti saznanja koja će im omogućiti da razumiju problem i da shvate da njihova bezbjednost zavisi od njih samih. Roditelji, vodeći djecu u predškolske ustanove i škole, trebaju odabrati najsigurniju trasu puta od kuće do škole i nazad, te ih naučiti, uz potrebna uputstva, da se bezbjedno kreću. Kasnije, pratiti samostalne postupke djece na putu od kuće do škole. Obrazovne (predškolske) ustanove kroz igru, crtanje, pjevanje i zabavu (npr. naljepnice sa saobraćajnim znakovima na vratima ormarića po kojima djeca raspoznaju svoj ormarić) mogu dosta doprinjeti kvalitetu sticanja navika i ponašanja u saobraćaju. Kasnije, nakon što djeca nauče čitati, razni stripovi i časopisi za djecu (npr. sa omiljenim crtanim likovima), pomoći će u povećanju stepena obrazovanja djece kada je u pitanju saobraćaj i ponašanje u njemu. Osposobljavanje djece za bezbjedno učestvovanje u saobraćaju, podizanje stepana saobraćajne kulture kod djece, postići će se i organizovanjem kvizova i takmičenja u školama, a potom i šire (kantonima, i sl.).
Sredstva javnog informisanja, također imaju značajnu i nezamjenjivu ulogu u saobraćajnom vaspitanju, tako da je potrebno obogatiti program kroz razne edukativne emisije za djecu.

 Autor Lejla Imamović, dipl.ing.saobraćaja