Psihofizički i socijalni razvoj djeteta kroz iskustvo sa prirodom

Naša okolina (priroda) je uvijek bila ključna komponenta u promociji modela i koncepta zdravlja. Izuzetno jaki naučno-istraživački timovi potvrđuju hipotezu da direktan kontakt sa prirodom vodi povećanju mentalnog i psihičkog zdravlja. Pod direktnim kontaktom su podrazumjevali izlete u prirodu, planinarenje, čak i samo posmatranje biljnog i životinjskog svijeta, zatim aktivno učestvovanje u njihovom razvoju, boravak u šumama i na otvorenom, rafting, šetnja gradskim parkom, vrtlarenje, uzgajanje trave i slične aktivnosti.

Kako da to sve povežemo sa današnjim sve prisutnijim, zabrinjavajućim, pojavama u psiho-fizičkom i socijalnom razvoju djece? Smetnje kao što su nasilje, bezobziran odnos prema sebi i drugima, slabljenje sposobnosti pažnje i koncentracije, česta bezvoljnost i demotivisanost, spori kognitivni procesi, ili zloupotreba psihoaktivnih supstanci su velikim dijelom posljedice udaljavanja od čovjeku prirodnog ambijenta i preveliko izlaganje vještačkom okruženju, ili u posljednje vrijeme da kažemo, sve više virtuelnom svijetu igara i prijatelja.

6e105de4bd4a377507baebb6c1436c1ea7a56ffa_300x200_q75

Koristi za stabilan psiho-fizički razvoj djece od direktnog kontakta sa prirodom su mnogobrojne

Koristi za stabilan psiho-fizički razvoj djece od direktnog kontakta sa prirodom su mnogobrojne, a najjači uticaj ostavljaju na uzrast djece u kasnom djetinjstvu pa sve do kasnog puberteta, znači negdje u rasponu od 6. do 18.-19. godina života. Priroda nam daje mnoge mogućnosti, a neke od njih su zabilježili timovi naučnika psihologa.

Kellert i Derr (1998) su detaljno istraživali grupe teenagera i studenata, koji su boravili van grada u sklopu škole liderstva, koristeći retrospektivnu i longitudinalnu metodu, anketirajući i vodeći intervjue, obzervirajući ih i vršeći kvalitativne analize. Našli su kod velike većine participanata pozitivne promjene u ličnosti i razvoju karaktera kao što su na primjer, samopouzdanje, pozitivno viđenje i vrijednovanje sebe, te kapacitet da se nose sa zadacima i problemima. Kellert (2002) vrši još jednu pretragu literature koja govori o pozitivnom uticaju prirode na dijete i pronalazi da značajno mijenja njegov kognitivni, emocionalni i moralni razvoj. Isti rezultati uključuju i unutrašnji mir, izoštravanje čula, umni kapacitet, suosjećanje, zatim respekt i cijenjenje koristi prirode.

Edith Cobb je izvršila na velikoj skali retrospektivno istraživanje o uticaju iskustva u prirodi na doživaljavanje djetinjstva i nalazi da se pozitivno iskustvo u kontaktu sa prirodom nosi čak do u zrelo doba.

Sađenje drveća i izgradnja zelenih površina uz puteve smanjuje stres vozača što se moglo vidjeti i na mjerenjima krvnog tlaka, otkucaja srca i promjena u nervnom sistemu (Parson, 1998). Uz poboljšanje fizičkog zdravlja primjetni su dokazi koji ukazuju da se i psihičko zdravlje mijenja na bolje samo pri gledanju flore i faune. Rohde i Kendle (1994) izvršili su detaljno istraživanje literature o psihološkim reakcijama i zaključili su, da samo gledanje prirode smanjuje agresivnost i anksioznost, ali zato jača pažnju i zainteresovanost, te povećava osjećaj sreće i zadovoljstva. Herzog (1997) nalazi da su koristi direktnog kontakta sa biljnim i životnjskim svijetom od velikog značaja i da su primjetne već nakon par dana boravka u prirodi. On navodi koristi kao što su smanjenje mentalne tromosti i sklonosti brzom iritiranju, ali u isto vrijeme jačanje sposobnosti rješavanja problema i brzog snalaženja u različitim situacijama.

Lewis and Furnas (1996) prilažu dokaze o koristima vrtlarenja koje djeci pomaže da grade zdravu socijalnu mrežu, hrabre ih da ulažu u druge i smanjuju stres i napetost.

Kao zaključak se nudi proaktivno i preventivno djelovanje svih onih koji grade ovo društvo i koji su odgovorni za njega. Neka naša djeca rastu zajedno sa mladim biljkama, šireći svoje grane prema nebu, učvrščujući svoje korijene i dajući plodove u skoroj i dalekoj budućnosti.

Autor Aida Tule, dipl. psiholog