Tjelovježba u trudnoći

Fiziološke i morfološke promjene tijekom trudnoće mogu utjecati na oblik i intenzitet tjelesne aktivnosti. Prilikom odabira programa tjelesne aktivnosti uzima se u obzir ne samo zdravlje trudnice, već i ginekološki te porodničkii rizici. Tjelovježba u trudnoći je u osnovi bezopasna. Ipak, prije nego se odlučite na redovitu tjelovježbu, posavjetujte se s vašim ginekologom u svezi vašeg individualnog rizika i mogućeg utjecaja tjelovježbe na porod. Tjelesne aktivnosti koje bi mogle biti povezane s padom i udarcem u trbuh treba izbjegavati tijekom trudnoće. Također, tijekom cijele trudnoće se ne preporučuje ronjenje na bocu, zbog visoke opasnosti od rizika dekompresije za fetus.

Ukoliko ne postoje nikakove kontraindikacije, zvanične preporuke uključuju dnevnu tjelesnu aktivnosti od 30 minuta ili duže. Smjernice za tjelovježbu potječu od Center for Disease Control and Prevention, kao i American College of Sports Medicine i odnose se na svaku ženu. Ukoliko ne postoje nikakove kontraindikacije, tjelovježba treba biti nastavljena i u trudnoći.

Epidemiološki podatci ukazuju, kako je tjelesna aktivnosti kao primarna prevencija gestacijskog diabetesa – šećerne bolesti koja se javlja u trudnoći, vrlo korisna, osobito kod trudnica s prekomjernom tjelesnom težinom (BMI > 33). Tako i preporuke American Diabetes Association za trudnice kod kojih dijeta ne dovodi do regulacije razine šećera obuhvaćaju i savjet za tjelovježbu.

Kod odabira vrste tjelovježbe, osobito se moraju uzeti u obzir kardiovaskularne promjene tijekom trudnoće, kako u stanju mirovanja, tako i tijekom napora. Nakon prvog trimestra, ležanje na leđima dovodi do pritiska povećane maternice na donju šuplju venu, zbog čega može biti otežan povrat krvi k srcu, te nastati tzv. ortostatska hipotenzija – kratkotrajni pad tlaka s lošim općim osjećanjem, preznojavanjem, a katkad i kratkotrajnim gubitkom svijesti. Iz tog razloga trudnice trebaju izbjegavati koliko god mogu vježbe pri kojima se traži ležanje na leđima. Također se preporučuje izbjegavanje duljeg stajanja bez ikakovih pokreta, što također otežava pravilnu cirkulaciju.

Epidemiološki podatci ukazuju na povezanost prekomjerne tjelesne aktivnosti i nezadovoljavajuće prehrane s usporenim rastom ili čak zastojem u rastu fetusa. Ovo pogađa prije svega trudnice koje obavljaju teške tjelesne poslove. Također je poznato da se trudnice koje u svom poslu moraju dugo stajati ili povremeno moraju dizati teže terete ranije porađaju, a bebe su manje porodne težine. Ovi podatci ukazuju kako se mora poklopiti više čimbenika, kao i uvjeta kako bi težak posao mogao utjecati na rast fetusa.

Veliki broj sportskih aktivnosti ostaje i tijekom trudnoće neproblematičan. Sigurnost za trudnicu ovisi o tipičnom slijedu pokreta kod svake pojedinačne vrste sportske aktivnosti. Učestvovanje u sportovima sa snažnim intenzitetom kontakta kao što su hokej na ledu, nogomet i košarka mogu dovesti do fizičke traume majke i djeteta. Na isti način neki sportovi su povezani s mogućim padom kao npr. jahanje i neke gimnastičke dicipline, što može štetiti kako trudnicama, tako i ženama koje nisu trudne. Ove vrste sportova su zabranjene tijekom trudnoće. Trudnice se također ne bi trebale baviti profesionalnim ronjenjem na bocu tijekom cijele trudnoće. Bolest dekompresije se naime, kod fetusa javlja daleko češće, obzirom da ne postoji mogućnosti “filtriranja” zračnih mjehurića u plućnoj cirkulaciji fetusa.

Sportske aktivnosti tijekom trudnoće mogu se obavljati do nadmorske visine od 2.000 m, bavljenje sportom na većim nadmorskim visinama tijekom trudnoće može imati neke nepovoljne učinke, kao što je to visinska bolest. U slučaju javljanja simptoma visinske bolesti, sve tjelesne aktivnosti se moraju prekinuti, nužno je spustiti se na nižu nadmorsku visinu, te potražiti liječničku pomoć.

Trudnica treba voditi računa o tome da tjelesnim naporom ne povisuje temperaturu, osobito u prvom tromjesječju. Pretjerano zagrijavanje može štetno utjecati na embriogenezu, a prag je tjelesna temperatura od 39.2 ° C. Vježbe u bazenu utječu na snižavanje temperature. Nakon poroda postupno pojačavajte vježbanje do razine opterećenja koju ste postizali prije trudnoće.

Koliko trudnica smije vježbati ovisi uglavnom o njenoj kondiciji prije trudnoće. Žena koja nikada nije prije vježbala ne bi se trebala upustiti u neki zahtjevni program. Jednako tako ona žena koja je ranije intenzivno vježbala ne bi to ni sada trebala potpuno prestati. Za trkačicu maratona iznenadni prestanak s tom aktivnošću može biti jednako problematičan kao da žena koja nikada nije trčala odluči trčati maraton u trudnoći.

Vježbanje u sklopu skupnog programa ima prednost zbog međusobnog druženja trudnica, to je oblik neformalne podrške. Žene međusobno razgovaraju i razmjenjuju svoja iskustva. U današnje vrijeme takav oblik podrške poprima sve veće značenje jer se sve manje živi u velikim obiteljima u kojima se znanje prenosi s naraštaja na naraštaj.

Izvor: www.poliklinika-harni.hr