Porod na stolčiću-priča iz varaždinskog rodilišta

Autor A. Jeremić

Srijeda, 03 Februar 2010 09:04

Zdrava i dobro pripremljena rodilja, u suradnji s primaljom i liječnikom, sama može odabrati primjeren položaj pri rađanju. Na Staru godinu u 18.10 sati u varaždinskom je Rodilištu na svijet došla mala Ema Cesar, kćerkica Antonele i Krešimira iz Varaždina. Rođena je kao 1.742. dijete u 2005. godini u kojoj je, prema riječima voditelja Djelatnosti za zdravstvenu zaštitu žena, trudnica i rodilja, dr. Ivana Pižete, rođeno 133 djece više no godinu dana ranije. Osim što je rođena kao posljednja beba u 2005. godini, zanimljivo je istaći da je Ema na svijet došla i na posve nov način što će zacijelo biti i zabilježeno u varaždinskim bolničkim analima. Umjesto na klasičan i uobičajeni način, odnosno u ležećem položaju, Antonela je Emu rodila sjedećki, na posebnom niskom stolčiću te uz pomoć i potporu supruga. Krešimir je, naime, tijekom cijelog poroda bio uz Antonelu masirajući joj leđa, pridržavajući je na specijalnoj lopti za relaksaciju ili je jednostavno držeći za ruku i hrabreći je.

Osloboditi se straha od nepoznatog

Sam porod vodio je dr. Aleksandar Jukić, a primalja je bila Erika Spirić, glavna sestra rađaonice, i ujedno najzaslužnija za promociju ideje o nazočnosti oca činu rođenja te uvođenje nekih novih postupaka tijekom poroda. Upravo na njenu inicijativu u varaždinskom se Rodilištu održavaju tečajevi za trudnice i njihove partnere tijekom kojih se buduća majka oslobađa straha, prije svega od porođajnih boli i straha od nepoznatog, te priprema da uz potporu partnera radosno i aktivno sudjeluje u porodu kao iznimnom događaju što zauvijek obilježava živote osoba koje su u njega uključene. Edukacija te vrste otvara i ženi mogućnost da sama bira način na koji će, uz potporu liječnika porodničara i primalje, roditi.
Takva praksa u Europi, pa i susjednoj Sloveniji, postoji već godinama i žene tamo mogu birati hoće li se porađati na leđima, sjedeći, polusjedeći, čučeći, klečeći ili pak u vodi. Novcem od tečajeva, par naime plaća 300 kuna, te na inicijativu Erike Spirić i u varaždinskom je Rodilištu nabavljen spomenuti stolčić na kojem je i Antonela rodila Emu. Riječ je o niskom stolčiću bez naslona na koji u trenutku poroda sjeda žena, a partner je pridržava s leđa, dok je ispred nje primalja odnosno porodničar.
"U tom položaju otvorenost zdjelice se povećava za 30 posto i na taj se način stvara više prostora za prolaz novorođenčeta nego kad žena leži na leđima. Rodilja je tako zapravo najviše otvorena, sposobnost tijela da tiska je maksimalna, potaknuta je pravilna rotacija glave djeteta i njegov izgon, a ni trtična kost ne predstavlja prepreku. Osim toga, u tom položaju trbuh rodilje je okrenut prema dolje pa se i zbog samog efekta gravitacije smanjuje i ublažava bol u leđima, a i međica ostaje opuštena pa je i njeno oštećenje pri tom najmanje. Sve je još udobnije pomaže li ženi u tom trenutku partner koji iza nje sjedi na stolici raširenih nogu omogućavajući joj da se nadlakticama ili pak čitavim leđima osloni na njega – istakao je dr. Jukić."

Povratak prirodi

Važno je također da trudnica u rađaonicu ne dođe u panici zbog straha od nepoznatoga i straha od boli te činjenice da kroz sve to mora proći sama, odnosno uz potpuno nepoznate osobe ma bio to liječnik ili primalja. - Upravo tog straha od nepoznatog nastojimo prije svega riješiti žene tijekom tečaja tako da ih detaljno upoznajemo sa svim fazama poroda tumačeći točno što se tijekom svake od njih zbiva s djetetom i rodiljom. Savjetujemo ih kako se rodilja može opustiti smanjujući na taj način bol, te, što je još važnije, kako aktivno sudjelovati i surađivati s primaljom i porodničarom, odnosno kako blagotvorna može biti nazočnost i aktivna potpora partnera. Polaznike tečaja stoga provedemo kroz cijelo Rodilište, poglavito kroz rađaonicu, te upoznajemo s osobljem koje će im u tim važnim trenucima biti pri ruci – kazala je Erika Spirić te dodala: - Među promjene koje utječu na udobnost rodilje i fiziološki tijek porođaja spada i odabir primjerenog položaja. Zdrava rodilja, dobro pripremljena za porođaj, trebala bi sama izabrati najpogodniji tjelesni položaj u porodu što bi utjecalo na njezino pozitivno iskustvo u porodu, odnosno spoznaju da je sposobna kontrolirati vlastite postupke, očuvati nadzor nad stanjem i opustiti se.
I doktor Jukić upozorava kako se od rodilje više ne traži da mirno leži u krevetu, na leđima, trpeći trudove te naglašava: - Ispravno je poticati rodilju da što dulje šeće jer hodanje smanjuje neudobnost i potrebu za analgezijom. Rodilja lakše podnosi bol ako hoda ili ako se opušta na lopti, odnosno ako ima psihološku potporu partnera. Porođaji tih žena su kraći, manja je potreba za ubrzavanjem poroda i ocjene vitalnosti novorođenčeta su bolje.

Podijeliti radost roditeljstva

Potkrjepljuje to i iskustvom s porođaja gospođe Antonele koja je sa suprugom bila posve pripremljena za taj veliki događaj. Iako tijekom poroda baš i nije bilo sve idealno, glavicu djeteta trebalo je, naime, okretati, po riječima dr. Aleksandra Jukića, sve je ipak prošlo glatko i porod je završio na najprirodniji mogući način. Svime što se desilo oduševljena je i mlada majka, rođena Opatijka, koja je pratila sve novine u vezi porođaja, pa i onog u vodi, koji je prije nekoliko godina prvi put izveden u riječkoj bolnici.
- Kako sam vrlo otvorena za sve novosti u vezi poroda, posebice onima koje zagovaraju povratak prirodnim metodama, razmišljala sam čak i o mogućnosti da svoje prvo dijete rodim u Rijeci. U kolovozu sam, međutim, saznala za tečaj što ga u Varaždinu vodi sestra Erika te za mogućnost da i suprug može prisustvovati porođaju u tom lijepom i prekrasno uređenom Rodilištu, pa je konačno pala odluka da svoju Emu donesem na svijet ovdje u Varaždinu. I nisam požalila! Već nam je i sam tečaj bio super, posebice onaj, rekla bih, praktični dio kad su nas čak odveli u rađaonicu i sve nam pokazali. Upoznali smo se s prednošću opuštanja na lopti u vrijeme kad je bol najjača, pokazali nam čak i iglu za eventualnu epiduralnu analgeziju te uputili u mogućnost rađanja na stolčiću za što sam se konačno i odlučila – oduševljeno nam je pričala Antonela beskrajno ponosna na svoju Emu što je na svijet došla teška 3.480 grama i dugačka 50 centimetara.
Potpora supruga Krešimira i njegovo prisustvo u rađaonici bilo joj je također od izuzetne važnosti. Zajedno su lakše prošli kroz onaj bolni dio, ali i neposredno podijelili neponovljivu radost roditeljstva.
Izvor:Udruga.primalja.hr-Tekst preuzet uz dozvolu vlasnika