Trudnoća i dijabetes

Trudnoća žena koje boluju od dijabetesa se smatra rizičnom trudnoćom. Zbog toga je neophodan poseban tretman trudnice prije, za vrijeme, te neposredno nakon trudnoće.Dijabetes tipa 1 podrazumijeva oštećenje beta stanica u gušterači koje su odgovorne za lučenje inzulina. Oboljeli od ove bolesti obavezno podliježu terapiji, kojom će se inzulin nadomjestiti. U pogledu nasljednog rizika, isti za dijete iznosi 1-3% ako je oboljela majka, 6% ako je to otac, dok je, u slučaju da su oba roditelja oboljela od dijabetesa tipa 1, ovaj rizik 20%.
U trudnoći je potrebno povećati dozu inzulina (za 1/3 ili 1/4 od prijašnje redovne doze), s obzirom da posteljica prizvodi hormone koji se suprotstavljaju djelovanju inzulina. Može se govoriti o dvije vrste dijabetesa: dijabetes koji je postojao prije trudnoće (dijabetes u trudnoći) i dijabetes koji se pojavi tokom trudnoće (dijabetes trudnoće), koji prestaje sa njenim okončanjem. Pojava dijabetesa u trudnoći je rijetka, dešava se u oko 10% slučajeva.

Perinatalna smrtnost

Smrtnost majki i djece (od 26. sedmice trudnoće do 7 dana poslije poroda) kod dijabetičnih trudnica je smanjena usljed otkrića inzulina. Iako se perinatalna smrtnost djeteta sporije smanjivala, dodatna pomoć za uspjeh je i vrhunska organizacija njege za dijabetične trudnice.

Prekoncepcijska obrada

Prekoncepcijska obrada se odnosi na detaljnu medicinsku obradu kod žena koje žele da zatrudne, a boluju od dijabebeta tipa 1. To podrazumijeva savjetovanje o prehrani, inzulinskoj terapiji, kao i detaljni pregledi okulista i nefrologa. Izuzetno je važno pratiti nivo glikoliziranog hemoglobina u krvi (HbA1c), koji prije začeća treba svesti na vrijednost manju od 7%. Na ovaj način se može spriječiti spontani pobačaj.

Rast fetusa (komplikacije kod djeteta)

Komplikacije kod ploda su brojnije od onih kod majke. Povišen nivo glukoze u krvi majke povisuje nivo glukoze u krvi djeteta, što dovodi do povećane proizvodnje inzulina fetusa. Kao posljedica ovoga dešava se ubrzan rast fetusa i rađanje makrosomnog djeteta (dijete teže od 4000 gr). Često novorođenčad, čije su majke dijabetične, teže 4500, 5000, a nekad čak i 6000gr. Ovo neće imati značajnije posljedice na djetetu, ali može uveliko otežati porođaj.
Međutim, može doći do preeklampsije (povišenog krvnog pritiska) kod dijabetičnih trudnica, što je povezano sa nedovoljnim razvojem posteljice. U tom slučaju dolazi do zaostajanja u rastu fetusa, jer do njega dolazi smanjena količina kisika (hipoksemija) i glukoze. Posljedica hipoksemije je zakiseljenje krvi (acidoza), pri čemu se dijete rađa deprimirano. U težim slučajevima može doći i do smrti djeteta.
Povišen nivo šećera u krvi za posljedicu ima prekomjerno nakupljanje plodne vode. To dovodi do prerastegnutosti maternice, što dovodi do preranog rađanja i drugih komplikacija.
Bitno je napomenuti i mane razvoja djeteta, koje, u slučaju loše ili nikako regulirane dijabetičke trudnoće, mogu dostići iznos od čak 15%, dok je, kod zdravih trudnica, taj broj tek 1-2%. Mane razvoja djeteta dovode do njegove smrti, ili izrazito lošeg kasnijeg zdravstvenog stanja. Najčešće su srčane mane.
Moguća je pojava pojačane žutice, koja se liječi izlaganjem ultravioletnoj svjetlosti, a u rjeđim slučajevima je neophodna izmjena krvi djeteta; te poremećenom disanju, posebno ako se dijete rodi prerano.

Komplikacije kod dijabetičnih trudnica

Značajne su komplikacije kod dijabetičnih trudnica. Od infekcija su česte infekcija mokraćnih kanala, disajnih puteva, infekcije rane nakon carskog reza, te infekcije endometrija maternice nakon porođaja. Infekcije mokraćnih kanala su kod dijabetičarki i izvan trudnoće češće (tri do četiri puta). U trudnoći dolazi do zastoja mokraće, što omogućava brže razvijanje bakterija. Posljedice u slučaju neliječenja infekcija mokraćnih kanala su ogromne, a u konačnosti mogu rezultirati dijabetičnom acidozom i komom. Zbog toga se kod trudnica vrše rutinski pregledi mokraće.
Promjene na krvnim žilama su još jedan od problema sa kojima se može sresti trudnica koja boluje od dijabetesa tipa 1. Ove promjene se, prema nekim istraživanjima, dešavaju zajedno sa pojavom dijabetesa i one su progresivne. Kao posljedica ovih promjena javlja se povišen krvni pritisak (hipertenzija). Hipertenzija se može pogoršati i preći u preeklampsiju, koja se dešava svakoj petoj dijabetičnoj trudnici. Preeklampsija može preći u eklampsiju, stanje grčeva, što je opasno po život.
Također je moguće, kod dugogodišnje bolesti, znatno oštećenje bubrega, što povećava rizik za dijete, zbog čega je potrebna kontrola bubrega prije trudnoće. Slično je i sa očima, zbog čega je potrebna posjeta okulisti prije trudnoće.

Kontrola dijabetesa u trudnoći

Kontrola dijabetesa u trudnoći je od ogromnog značaja. Kvalitetnija kontrola glukoze u krvi prije i za vrijeme trudnoće značit će i uspješniji tok i ishod trudnoće. Potrebno je 4 do 8 puta dnevno kontrolisati glukozu. Vrijednost bi trebala biti manja od 5,0 mmol/l na tašte, te ispod 7,8 mmol/l dva sata nakon jela. Jednom mjesečno potrebno je odrediti HbA1c. Potreban je unos 30-35 kcal/kg idealne tjelesne težine, podijeljenih u 6 obroka, a koji se sastoje iz 55% ugljikohidrata, 20% proteina i 25% masti. Doza inzulina se određuje individualno.
Savremena terapija podrazumijeva davanje više injekcija dnevno i uzimanje mnogo uzoraka krvi za analizu. Olakšavajuća okolnost je činjenica da danas postoje posebne inzulinske injekcije sa jedva vidljivom iglom, čiji je ubod gotovo bezbolan. Također su tu i savremeni aparati, kojima pacijenti mogu kod kuće mjerti nivo glukoze u krvi.

Dovršenje trudnoće

Porod kod dijabetičnih trudnica uvijek se unaprijed planira, kako bi se mogao odvijati u idealnim uslovima. Porod se može obaviti vaginalno ili carskim rezom.
Posljednjih se godina značajno povećao broj carskih rezova, koji se izvode ukoliko je:

  • dijete preveliko,
  • prethodna trudnoća završila carskim rezom,
  • maternica potpuno zatvorena,
  • pretpostavlja se da će vaginalni porod trajati predugo,
  • dijete nije u ispravnom položaju,
  • prisutne su komplikacije nekih organa ili bilo koje druge komplikacije u trudnoći.

U navedenim slučajevima se carski rez planira prije nego što počnu trudovi. Nakon poroda carskim rezom, vrši se pojačan nadzor trudnice. Ona trajno prima infuziju glukoze, a male doze inzulina se daju svaka 3 sata. Svaka 3 sata se određuje nivo glukoze u krvi, te se, shodno rezultatima, ubrzava ili usporava infuzija. Žena je pod ovim režimom sve dok crijeva ne prorade. Kad se to desi, prelazi se na prehranu i nastavlja davanje inzulina. Antibiotici se kasnije daju samo u slučaju potrebe.
Vaginalni porod je tzv. inducirani porod. Obavlja se ukoliko ne postoje razlozi za carski rez, koje smo nabrojali u prethodnom pasusu. Trudovi se provociraju trajnom infuzijom oksitocina i pucanjem vodenjaka. Vrši se trajni CTG nadzor trudova i ploda, a daju se i sredstva protiv bolova. U slučaju vaginalnog poroda, žena je također pod jačim nadzorom, s tim da nekoliko sati poslije poroda počinje jesti, a inzulin se daje pri svakom obroku.
Dijete se nakon poroda, neovisno o tome da li se radi o vaginalnom ili porodu carskim rezom, smješta u jedinicu intenzivne neonatalne njege, gdje se prati njegovo stanje. Po potrebi se daje glukoza na bočicu. Čim je majka u mogućnosti, dijete joj se daje na dojenje.

Reference: