Ingvinalna (preponska) kila

Na trbušnom zidu postoje mjesta koja su zbog svoje anatomske građe predisponirana za razvoj kila. Jedno od takvih mjesta je prepona, gdje se razvija preponska ili ingvinalna kila (hernia inguinalis). Pod preponskom kilom se podrazumijeva izlazak crijevne vijuge ili trbušne maramice, jajnika ili jajovoda kod djevojčica u preponu.
Kod djece se za razliku od odraslih najčešće radi o indirektnoj preponskoj kili. Ova haernija je kod dječaka češća 30 puta nego kod djevojčica, zbog anatomsko razvojnih razloga.

Kod preponskih kila razlikujemo dvije vrste:

  1. Indirektne kile-najčešće kile trbuha
  2. Direktne kile-koje se javljaju rjeđe, a razlikuju se po mjestu na kojem je nastao otvor u preponskom kanalu

Obje vrste se nalaze u preponi, ali imaju različita polazišta.

Kada je neophodna operacija?

Preponske kile se tretiraju u najvećem broju slučajeva hirurški. Razlog za ovo nije samo bol koji kod djece uzrokuje kila, već i moguće komplikacije koje su rezultat ingvinalne kile.
Naime, postoji velika mogućnost da sadržaj kilne kese ostane zarobljen i uklješten u otvoru što dovodi do prignječenja organa (tanko crijevo najčešće). Ukoliko do toga dođe, neophodan je hitan operativni zahvat koji zahtjeva i odstranjivanje odumrlog dijela organa koji je zarobljen u kilnoj kesi.

Hirurška operacija ingvinalne kile

Nakon što specijalista dječije hirurgije utvrdi da je riječ o ingvinalnoj kili, i nakon što se provede preoperativna priprema djeteta koja uključuje i anesteziološku preoperativnu pripremu, obavljanje osnovnih pretraga krvi, elektrokardiograma (eventualno i drugih pretraga ako je potrebno) i procjena cjelokupnog zdravstvenog stanja, dijete se dan ranije prima u bolnicu. Preponsku kilu je moguće operisati u lokalnoj anesteziji.

Nakon što se napravi mali rez na preponi, sadržaj kilne kese se vrati u trbušnu šupljinu. Kilna kesa se odstrani i podveže dok se otvor ranije prešivao. Da bi trbuh postao čvrst i izdržljiv, pojačaju se stjenke mišićnom fascijom (vezivnim tkivom koje pokriva mišiće) trbušne stjenke, nakon čega se stavlja završni šav .

Boravak u bolnici

Nakon izvršenog operativnog zahvata, dijete se otpušta iz bolnice sutradan nakon operativnog zahvata.
Nakon prestanka djelovanja anestezije, dijete se budi, i tada obično nastupa težak trenutak za roditelja.
Naime, djeca različito reagiraju na operaciju: neka budu izrazito nemirna i plaču, druga su samo pospana, a također jedan broj djece postane nemiran u snu. Stanje se već nakon dva dana vraća u uobičajeno, te je zbog toga izuzetno važno da roditelji budu spremni i pripremljeni za moguće situacije, i neophodno je da pruže djetetu dovoljno brige i pažnje radi lakšeg prevazilaženja situacije.

  • Dijete nakon operativnog zahvata PRVENSTVENO pokušati smiriti i dati mu osjećaj sigurnosti.
  • Nakon buđenja iz anestezije imati pri ruci stvari koje su djetetu bliske i koje voli.
  • Govoriti mu ono, što ga inače umiruje (uspavanke, pjesmice i slično).
  • Psiholozi kažu da djeca žele ČUTI da je mama tu, pa se i to može primijeniti.
  • U prvih nekoliko sati nakon operacije, često se informisati kod zdravstvenog osoblja o daljem toku oporavka, naročito ako je veliki broj djece operisan u istom periodu. Ako dijete nije primilo infuziju, slobodno se informišite da li dijete može početi pomalo piti nezaslađen čaj, jer ne prima infuziju.

Njega kod kuće

  • Ako je u pitanju dojenče, ono se na prsima može već bez problema hraniti već nekoliko sati nakon operacije. Kod veće djece se kao i kod ostalih operativnih zahvata postupno uvodi čaj, pa potom i druga hrana. Dojena djeca daleko lakše “izbace” anesteziju od djece hranjene na flašicu. Nakon dolaska kući, izbjegavati radnje koje bi za dijete mogle pretstavljati napor (prva tri mjeseca oporavka su presudna za kasnije eventualne recidive)
  • Sa kupanjem treba pričekati najmanje 2-3 dana. U međuvremenu će dobro poslužiti vlažne maramice ili sterilna gaza namočena u toploj vodi.
  • Pri napuštanju bolnice zdravstveno osoblje detaljno upoznaje roditelja o postupanju sa ranom i njenim previjanjem.
  • Nakon sedam dana dijete dolazi na kontrolu. Konci koji se koriste za operaciju se sami resorbuju, te nije potrebno njihovo vađenje. Ožiljak koji ostaje je skoro neprimjetan jer se primjenjuju posebni šavovi (atraumatski).
  • Autor: dr Enisa Mešanović