Temperatura kod djece

Nerijetko viđen scenarij u hitnoj ambulanti jest kada zabrinuti roditelji dolaze sa svojim djetetom zbog povišene temperature. Nerijetko ta ista temperatura izaziva alarmantnu zabrinutost čim toplomjer pokaže 37°C. Klasična fabula bude i sljedeća: “Moje dijete ima povišenu temperature unazad 2 sata ili ima povišenu temperaturu, a bojimo se noći”, zatim, “spustili smo temperaturu čepićima, ali se ponovo vratila”.

Ovaj tekst je informativnog karaktera i kao takav ne može zamjeniti dijagnozu ljekara, već služi samo kao smjernica

Šta je povišena tjelesna temperatura kod djece?

Povišenom tjelesnom temperaturom smatramo onu veću od 37 ° C. Povišena tjelesna temperatura najčešće predstavlja odgovor organizma na infekciju bakterijama, virusima, parazitima, no može biti i posljedica manjka tekućine u organizmu (dehidracije) ili pak primijenjenog cjepiva. U gotovo tri četvrtine slučajeva povišena tjelesna temperatura posljedica je akutne infekcije disajnih organa. Ona predstavlja prvi, nespecifični odgovor organizma, koji ujedno mobilizira i njegovu odbranu. Pojačana enzimska aktivnost može dovesti do koagulabilnih promjena u bjelančevinama organizma.
Kod vrlo male djece i dojenčadi i blago povišena temperatura može biti znak ozbiljne infekcije, a kod novorođenčadi ozbiljna se infekcija može manifestirati i sniženom tjelesnom temperaturom. U toj dobnoj skupini opće stanje djeteta i uzimanje obroka mogu nas upozoriti na njegovu eventualnu bolest.
Posebno su na febrilitet (povišenu tjelesnu temperaturu) osjetljiva djeca u dobi od šest mjeseci do pete godine života, zbog nezrelosti centralnog nervnog sistema, pa ona pri temperaturi tijela većoj od 38,5 ° mogu odreagirati febrilnim konvulzijama- kratkotrajnim gubitkom svijesti uz grčenje tijela.
Treba napomenuti da povišena temperatura nije uvijek štetna i ima svoje korisne učinke, kao na primjer signalizacija postojanja bolesti, pomoć u praćenju toka bolesti (ali ne i težine bolesti), jačanje nespecifičnog imuniteta tijela (“temperatura je prijatelj organizma”).

Vrste povišene tjelesne temperature

Temperatura ispod 37,8 °C označava se kao temperatura niskog stepena ili kod nas kao subfebrilna temperatura. Od 38°C do 39°C je umjereno povišena tjelesna temperatura, a znatno povišena je između 39°C i 40°C. Između 40°C i 40,5°C nalazi se visoka temperatura, dok se tjelesna temperatura iznad 41 °C naziva se hiperpireksija, i u pravilu ona prati teže bolesti.

Mehanizam nastanka povišene tjelesne temperature

Tjelesnu temperaturu “postavlja” hipotalamus, dio našeg mozga koji se ponaša kao tjelesni termostat. Kada dođe do infekcije, hipotalamus jednostavno “resetuje” sistem i postavlja kao normalnu novu tjelesnu temperaturu koja je vrća od uobičajene. Kada se tjelesna temperatura povećava, može se osjećati hladnoću ili čak drhtati – tijelo pokušava stvoriti dodatnu toplinu. Kada se dostigne novo- ostvarena tjelesna temperatura koju je “odredio” goreimenovani termostat – hipotalamus, drhtanje obično prestaje i može se osjećati toplinu.
Kada se tjelesna temperatura počinje vraćati na staro, počinje znojenje, što je način na koje se naše tijelo oslobađa viška topline.

Mjerenje tjelesne temperature kod djece

Najniže su vrijednosti temperature u jutarnjim satima između 4 i 7 sati, a najviše u popodnevnim satima između 15 i 17 sati.
Tjelesna temperatura može se mjeriti na više načina; aksilarno (u pazušnoj jami), sublingvalno (pod jezikom) i rektalno (čmarno).
Aksilarno mjerenje je najraširenije u upotrebi iako nije dovoljno pouzdano. Prije mjerenja toplomjer treba stresti da se živa vrati u kapilarno spremište. Pazuh treba obrisati kako bi koža bila suha, jer kod vlažne i oznojene kože dolazi do isparavanja što snižava temperaturu. Vrh toplomjera stavlja se u vrh pazušne jame (mora biti pokriven s svih strana). Nadlaktica se privije na grusni koš, lakat savije, a šaka stavi na suprotno rame. Mjerenje treba trajati 10 minuta.
Kod oralnog, odnosno sublingvalnog mjerenja nastavak sa živom stavlja se pod jezik, a usta se zatvore. Mjeri se 5-10 minuta.
Rektalno mjerenje izvodi se uglavnom kod sasvim male djece. Dio toplomjera sa živom uvlači se u rektum u dubinu od oko 5 cm, a temperatura se očita nakon 5 minuta. Prednost ovakvog mjerenja je veća pouzdanost.
Treba napomenuti da su pri porastu temperature u djece dlanovi i tabani (ponekad i cijele ruke i noge) hladni, dok tijelo “gori”, stoga stavljanje ruke na čelo ili krajnike nije pouzdan način procjene ima li dijete povišenu temperaturu ili nema.
Stakleni toplomjeri sa živom danas postaju opsoletni obzirom da predstavljaju ekološki rizik za okoliš. Američka akademija za pedijatriju 2001.god. izjasnila se protiv upotrebe živinih toplomjera. Današnji digitalni toplomjeri koji se mogu nabaviti po cijeni ne znatno većoj od živinih toplomjera, možda su i najbolja opcija, obzirom da kratko nakon primjene daju rezultat koji se lahko očitava. Osim digitalnih koji se mogu primijeniti aksilarno (ispod pazuha), rektalno (u anus) i oralno (u usta), postoji i nešto skuplja verzija timpaničnih toplomjera, koji se stavljaju u uho. Jedno sigurnosno pravilo može se primijeniti na sve vrste toplomjera: ne ostavljajte svoje dijete bez nadzora o bilo kojoj vrsti toplomjera da se radi!

Kada snižavati temperaturu?

Značajnom temperaturom koju treba snižavati smatra se ona od 38,5 °C mjerena ispod pazuha, oralno ili ušnim toplomjerom te rektalno od 39 °C. Dodatni simptomi koji mogu pratiti povišenu temperaturu, ovisno o uzroku, mogu biti: znojenje, groznica, glavobolja, bolovi u mišićima, manjak apetita, dehidracija, opća slabost.

Liječenje povišene tjelesne temperature

Liječenje ovisi o uzroku povišene temperature. Liječnik će vjerojatno propisati antibiotike za bakterijske infekcije poput upale pluća ili angine. Kod virusnih infekcija, npr. želučane prehlade (gastroenteritisa) ili mononukleoze, najbolje liječenje je odmor i mnogo tekućine.
Umjereno povišenu tjelesnu temperaturu ne treba obarati jer ona povećava šansu za preživljavanje, smanjuje se virulencija i rast nekih bakterija.
Pri svakoj povišenoj temperaturi organizmu treba više vode, stoga je važno unositi dovoljno tekućine. Manjak tekućine u organizmu češće je posljedica nego uzrok povišene temperature, tako da upravo taj manjak kao posljedica predstavlja poticaj za dalje podržavanje febriliteta.
Metode su skidanja povišene temperature fizikalne i lijekovima. Prvi korak pri skidanju temperature više od 39 C, a posebice ako se radi o hiperpireksiji, jest fizikalni način – močenjem, polijevanjem ili tuširanjem djeteta mlakom vodom (temperature oko 35 C). Golo dijete posjedne se u kadu čije je dno (dva tri prsta) pokriveno mlakom vodom. Cijelu kožu osim lica i glave treba polijevati vodom uz pomoć trljačice ili tuša. Voda, koja na taj način hlapi s površine tijela, oduzima mu značajnu količinu topline. Za skidanje temperature alkohol se kod djece ne preporučuje, jer može dovesti do trovanja alkoholnim parama. Trljanje kože frotirnim ručnikom natopljenim mlakom vodom ima slabiji učinak.
Obloge od mlake vode primjenjujemo tako da mokrom, ocijeđenom pelenom, ili mokrom ocijeđenom plahtom (mlaka voda), omotamo dijete od vrata do pete. Preko toga stavlja se deblji, suhi frotirni ručnik. Nakon četiri do pet minuta takve se obloge skidaju, dijete se potpuno razmota i istrlja frotirnim ručnikom. Postupak se može ponavljati, jedino treba upozoriti da držanje djeteta umotanog u takve obloge duže od pet minuta može imati suprotan efekat. Uvriježeno stavljanje obloga na manje površine tijela (dlanovi, tabani) pogrešno je.
Dijete se treba odmarati, obući u laganu pamučnu i prozračnu odjeću, ne zagrijavati prostoriju na više od 20-21° C i često provjetravati.
Lijekove za skidanje temperature zovemo antipireticima. Od lijekova se u djece najčešće preporučuje paracetamol u obliku sirupa ili čepića, u dozi koju odredi pedijatar. U posljednje vrijeme, kod visokih temperatura primjenjuju se diklofenak, odnosno ibuprofen u djece starije od godinu dana. Acetilsalicilna kiselina (aspirin) se u djece do šesnaest godina ne primjenjuje kao antipiretik, zbog opasnosti razvijanja Reyovog sindroma. Učinak nakon primjene antipiretika nastupa tek nakon pola sata do četrdeset pet minuta po davanju, stoga nakon njegove primjene ne smijemo zanemariti opisane fizikalne metode za skidanje temperature.
Paracetamol (sirup) se koristi na sljedeći način:

  • od 3 mjeseca do 1 godine = 1/2 kašike (male) 3-4 x dan
  • djeca do 5 godina = 1-2 kašike (male) 3-4 x dan
  • djeca do 12 godina = 2-4 kašike (male) 3-4 x dan

Nekoliko smjernica koje vam mogu pomoći

Za dojenčad (djeca do 1 godine života) – kada konsultirati liječnika?

  • Ako je dijete mlađe od 2 mjeseca i ima rektalno izmjerenu temperaturu 38 °C ili veću, nazovite liječnika zbog konsultacija.
  • Ako je starije od 2 mjeseca i ima temperaturu 38,9 °C i veću.
  • Novorođenče s temperaturom nižom od prosječne, pogotovo manjom od 35 °C rektalno.
  • Ima povišenu tjelesnu temperaturu i neobjašnjivo je iritabilno – npr. pojačani plač kod mijenjanja pelena ili kada se pomiče, zatim ako je letargičan (usporeno i pospano dijete) i djeluje nekontaktibilno. To kod djece mlađe od 2 godine i dojenčadi može biti znak meningitisa. Ako ste zabrinuti zbog meningitisa, odmah se javite liječniku, meningitis je hitno stanje!

Za djecu

Djeca obično dobro toleriraju povišenu temperaturu, koja pak veće probleme stvara kod roditelja. Dobro je voditi se činjenicom kakvo je opće stanje djeteta i kako se ono ponaša, negoli samo vrijednostima temperature. Dakle, važno je voditi računa o poremećajima disanja, poremećajima svijesti, bolu, funkcioniranju organskih sistema i krvnom pritisku. Ako Vaše dijete ima povišenu temperaturu, a pije mnogo tekućine i želi se igrati, vjerojatno nema razloga za zabrinutost. Javite se liječniku ako je dijete nemirno, iritabilno, ima ozbiljnu glavobolju ili bol u trbuhu ili druge simptome koji uzrokuju ozbiljnu nelagodu. Javite se liječniku ako povišena temperatura traje više od jednog dana kod djeteta mlađeg od 2 godine ili duže od 3 dana kod djeteta starijeg od 2 godine. Temperaturu od 38,5 °C obično nije potrebno snižavati.

Prevencija

Najbolji način prevencije povišenih tjelesnih temperatura jest smanjenje izlaganja infekcijama. Jedan od najefikasnijih načina za to je i najjednostavniji – često pranje ruku. Naučite djecu da često peru ruke, osobito prije jela i nakon toaleta, boravka u napučenim prostorijama ili nakon milovanja pasa, mačaka i drugih kućnih ljubimaca. Nosite sa sobom vlažne maramice ili tekućinu koja sadrži dezinficijense i učite svoju djecu da ne diraju svoje nosove, usta ili oči – tako se prenose česte infekcije.

Reference:
www.zdravlje.hr
www.plivazdravlje.hr
www.medicina.hr
www.tegobe.com